Gzp-1836/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1836/08-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagatelja D. A. iz V. G., kojeg zastupa punomoćnica J. M., odvjetnica u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o zahtjevu predlagatelja od 5. rujna 2007., dana 28. svibnja 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gžn-801/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju D. A. u iznosu 7.000,00 (slovima: sedamtisuća)kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 5. rujna 2007. putem Ustavnog suda Republike Hrvatske, podnio Županijskom sudu u Zagrebu, temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05. i 16/07. – dalje: ZS), zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod. posl .br. Pn-2827/06. Utvrdivši da se navedeni postupak po žalbi vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod posl.br. Gžn-801/08, isti sud se rješenjem posl.br. Gzp-1739/07-6 od 26. kolovoza 2008. oglasio nenadležnim i 24. prosinca 2008. ustupio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Prije svega za istaknuti je da je u odnosu na predmetni parnični postupak predlagatelj 16. listopada 2003. Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnio zajedno sa ostalim tužiteljima ustavnu tužbu radi duljine predmetnog parničnog postupka, o kojoj ustavnoj tužbi je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku posl. broja U-IIIA-3251/2003 od 16. lipnja 2004. kojom je usvojio ustavnu tužbu tj. utvrdio povredu prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na predmetni parnični postupak pred Općinskim sudom u Zagrebu i to za razdoblje (s obzirom da je tužba podnesena 19. prosinca 1989.), od 5. studenog 1997., kao dana kada je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02), do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske 16. listopada 2003., te naložio Općinskom sudu u Zagrebu donošenje odluke u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. brojem Pn-4110/89 u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne (1) godine računajući od prvog idućeg dana od objave odluke u „Narodnim novinama“ te dosudio svakom od predlagatelja primjerenu naknadu u iznosu od 6.150,00 kuna.

Stoga se ovaj sud u ovom postupku, uz uvažavanje gore navedene pravno relevantne činjenice postojanja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske za navedeno pravno relevantno razdoblje, ograničio samo na utvrđivanje činjenica radi ocjene osnovanosti zahtjeva predlagatelja za suđenjem u razumnom roku u pravno relevantnom razdoblju nakon podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske, dakle od 17. listopada 2003. do 28. svibnja 2009. kao dana donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja za suđenjem u razumnom roku.

Na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2827/06, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu te službene provjere u pisarnici istog suda, Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst 55/01.):

-na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 22. listopada 2003. proveden je dokaz saslušanjem dr. J. Š., dr. Z. M. i dr. A. F.. Ista glavna rasprava je odgođena, a dr. Š. i dr. M. je uručen spis radi dopune nalaza i mišljenja, po prigovorima tužitelja,

- 11. prosinca 2003. liječnici vještaci su dostavili dopunu nalaza i mišljenja,

- sud je zakazao sljedeću glavnu raspravu za 6. travnja 2004., te opetovano pozvao dr. J. Š. i dr. Z. M.,

- na ročište za glavnu raspravu održanom dana 6. travnja 2004. nisu pristupili pozvani liječnici vještaci, te je sljedeća glavna rasprava zakazana za dan 26. travnja 2004.

- na ročištu za glavnu raspravu 26. travnja 2004. odbijen je prijedlog tužitelja za odgodom istog, te je donijeto rješenje o mirovanju postupka s tim danom,

- tužitelj je dana 4. svibnja 2004. stavio prijedlog za povrat u prijašnje stanje i podredno žalbu, po kojem je sud zakazao ročište za dan 25. svibnja 2004. na kojem je proveden dokaz saslušanjem pun. tužitelja. Rješenjem suda od istoga dana odbijen je prijedlog tužitelja za povratom u prijašnje stanje. Na to rješenje tužitelj je izjavio žalbu 3. lipnja 2004., te je spis otpremljen 7. lipnja 2004. Županijskom sudu u Zagrebu na odluku.

- dana 28. rujna 2004. dostavljen je spis od strane Županijskog suda, te je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje prvostupanjskog suda od 25. svibnja 2004. i 26. travnja 2004.

- dana 15. srpnja 2004. zaprimljena je Odluka Ustavnog suda RH po kojoj je ustavna tužba tužitelja usvojena, te je svakom od tužitelja dosuđen iznos od 6.150,00 kn, a sudu je naloženo da donese presudu u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od jedne godine računajući od prvog idućeg dana nakon objave te odluke u Narodnim novinama.

- dana 11. listopada 2004. donijeto je rješenje kojim se tužba smatra povučenom iz razloga jer ni jedna stranka u roku od 4 mjeseca od dana kada je nastupilo mirovanje postupka nije stavila prijedlog za nastavak postupka, sukladno čl. 271. st. 3. ZPP-a.

- na isto rješenje tužitelji su izjavili žalbu 20. listopada 2004. u privitku koje su dostavili podnesak od 28. srpnja 2004. kojim predlažu nastavak postupka u dokaz da su pravovremeno predložili nastavak postupka,

- dana 28. listopada 2004. tužitelji su izjavili žalbu protiv rješenja ovog suda od 11. listopada 2004. u privitku koje također dostavljaju podnesak od 28. srpnja 2004.,

- od strane tada uređujućeg suca zatraženo je očitovanje svih pisarni zašto nije podnesak tužitelja od 28. srpnja 2004. uvezan u spis, na koje traženje nikada nije dobiven odgovor, već je isti podnesak pronađen tek 3. studenog 2004. i uvezan u spis,

- sljedeća glavna rasprava je zakazana za dan 20. prosinca 2004., koja je radi odlaska suca na drugu dužnost trebala biti održana pred izmijenjenim sucem. Ista glavna rasprava nije održana radi neiskazane dostave za II-tuženu, te je ista odgođena,

-spis je preuzet po sada uređujućem sucu dana 1. veljače 2005.g. te je 7. veljače 2005. zakazano ročište za dan 21. veljače 2005.

-na ročištu održanom dana 21. veljače 2005. dopušten je povrat u prijašnje stanje, te je ukinuto rješenje ovog suda posl. br. Pn-4110/89 od 11. listopada 2004. Usvojen je prijedlog tužitelja, te je određeno provođenje dokaza nastavnim saslušanjem dr. F. i dr. M., te je glavna rasprava zakazana za dan 11. ožujka 2005.

-na ročište zakazano za dan 11. ožujka 2005. nisu pristupili pozvani liječnici vještaci, a punomoćnik tužitelja je molio kraći rok radi uređenja tužbenog zahtjeva, te je istom podijeljen rok od 15 dana radi konačnog uređenja tužbenog zahtjeva, te je sljedeća glavna rasprava zakazana za dan 28. travnja 2005.,

-u podnesku od 25. ožujka 2005. II, III i IV-tužitelji povlače tužbu, a I-tužitelj, sada samo tužitelj, uređuje tužbeni zahtjev.

-na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 28. travnja 2005. proveden je dokaz saslušanjem dr. Z. M. te je glavna rasprava zaključena i određeno ročište radi objave presude za dan 13. svibnja 2005., na koje ročište je pristupio tužitelj i II-tuženik. -presuda od 13. svibnja 2005. je otpremljena 13. lipnja 2005,

- 23. lipnja 2005. tužitelj izjavljuje žalbu protiv iste, a 27. lipnja 2005. dopunu žalbe, dana 30. lipnja 2005. I-tuženik izjavljuje žalbu protiv iste. 9. rujna 2005. spis je otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu.

- spis je dostavljen prvostupanjskom sudu 4. travnja 2006. od strane Županijskog suda, čijom presudom posl. br. Gžn-2970/05-2 od 21. veljače 2006. je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda ovog suda u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za zatezne kamate, te u odbijajućem dijelu pod stavkom tri izrijeka, dok je rješenjem istoga suda ukinuta presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu i pobijanom odbijajućem dijelu i u tom dijelu je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- protiv presude Županijskog suda tužitelj je izjavio reviziju dana 28. lipnja 2006., te je spis dana 25. srpnja 2006. dostavljen Vrhovnom sudu RH.

- dana 4. travnja 2007. dostavljen je spis sa Vrhovnog suda, čijim je rješenjem posl. br. Rev-764/06 prihvaćena revizija tužitelja i ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu i presuda ovog suda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen prema III-tuženiku i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje,

- na ročištu 30. kolovoza 2007. je određeno provođenje dokaza očitovanjem dr. Z. M. radi čega je ista glavna rasprava odgođena za dan 25. listopada 2007.

- protiv presude posl. br. Pn-2827/06-198 od 21. prosinca 2007. žalbu je podnio tužitelj te je predmet zaprimljen na Županijskom sudu u Zagrebu i dodijeljen sucu u rad 11. ožujka 2008. te do dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja nije riješen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Međutim, kako je u uvodnom dijelu ove odluke već navedeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom posl. broja U-IIIA 3251/2003 od 16. lipnja 2004. u odnosu na ovaj isti parnični predmet utvrdio postojanje povrede prava na suđenje u razumnom roku i to za razdoblje od 5. studenog 1997. do podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske 16. listopada 2003., to se kao pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u ovom slučaju uzima razdoblje od 17. listopada 2003. kao prvog dana nakon podnošenja ustavne tužbe Ustavnom sudu Republike Hrvatske do 27. svibnja 2009., kao dana donošenja odluke u ovom postupku povodom zahtjeva predlagatelja za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku, a što ukupno iznosi pet godina, sedam mjeseci i 10 dana.

U daljnjem tijeku postupka, po ocjeni ovog suda, predlagatelj nije svojim procesnim držanjem u parnici doprinio njezinom duljem trajanju.

Stoga, uslijed daljnjeg pravno relevantnog razdoblja duljeg od pet godina, u kojem još nije meritorno odlučeno o pravima predlagatelja, uzevši u obzir činjenicu nepostojanja doprinosa predlagatelja, unatoč složenosti postupka, povreda prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske još uvijek postoji.

Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti zahtjev predlagatelja i dosuditi mu za daljnju povredu prava na suđenje u razumnom roku, pri tome uvažavajući socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pored Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-IIIA 3251/2003 od 16. lipnja 2004. već dosuđenog iznosa od 6.150,00 kn, primjerenu naknadu u iznosu 7.000,000 kn.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. ZS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. svibnja 2009.

Sudac:

Đuro Sessa, v.r.