II Kž-390/2020-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 390/2020-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. C., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. C., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 24. kolovoza 2020. broj Kov-13/2020-12., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 17. rujna 2020.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okrivljenog I. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. C., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1., članka 118. stavka 2. i članka 139. stavka 2. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog I. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni I. C. po branitelju, odvjetniku S. Š., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i istražni zatvor ukinuti.

Žalba nije osnovana.

II Kž 390/2020-4

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv okrivljenog I. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, koju žalitelj niti ne osporava, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama.

Nasuprot tvrdnjama žalitelja, postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani okrivljenika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koje je okrivljenik prema podignutoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti konkretno i valjano obrazlaže. Naime, brojnost i način počinjenja kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret, u kojima se očituje okrivljenikova nepopustljivost, naročito izražena i uporna agresivnost, zatim vrsta predmeta za koji je okrivljenik osnovano sumnjiv da ga je upotrijebio tijekom inkriminiranog događaja (čekić, dužine 66 cm i težine 3 kg), pri čemu je u događaju, pored okrivljenikove izvanbračne supruge, ozlijeđena i osoba narušenog zdravstvenog stanja i poznih godina života, te imajući u vidu učestalost ranijeg okrivljenikovog neprimjerenog ponašanja prema bivšoj izvanbračnoj supruzi, kao i njegove postupke nakon inkriminiranog događaja, uz okolnost da je tek dolaskom trećih osoba spriječen nastanak težih posljedica, upućuju na postojanje veće kriminalne količine okrivljenikovog protupravnog postupanja, a time i na konkretnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost na strani okrivljenika.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je okrivljenik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo, odnosno dovršiti pokušano.

Stoga i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da će se isključivo daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog I. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao najstrože mjere osiguranja njegove prisutnosti, ostvariti svrha istražnog zatvora i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, imajući na umu kvalitetu i karakteristike okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, očito je da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji, za sada, ne bi učinkovito mogla ostvariti njegovom zamjenom niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., pa tako ni mjerom opreza koju u žalbi predlaže okrivljenik, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Žalitelj ujedno ističe kako je produljenje istražnog zatvora u očitom "nesrazmjeru" s težinom kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

II Kž 390/2020-4

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 17. rujna 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.