Rev-1373/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1373/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. v., R., zastupanog po punomoćnici N. Š., odvjetnici u R., protiv ovršenice M. Š. iz K., radi ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-3920/13 od 27. prosinca 2013. kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj Ovr- 511/12 od 12. srpnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 16. veljače 2016.,

r i j e š i o j e :

I. Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3920/13 od 27. prosinca 2013. i rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj Ovr-511/12 od 12. srpnja 2013. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj je, na temelju ovršnih rješenja kojima je utvrdio „mjesečni iznos naknade za uređenje voda“, a donesenih u upravnom postupku na temelju odredbe čl. 35. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) te čl. 16. st. 2. u vezi čl. 13. st. 1. i čl. 70. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09), podnio prvostupanjskom sudu prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika radi naplate 4.688,13 kn, s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima ovrhe.

Općinski sud u Krku rješenjem poslovni broj Ovr-511/12 od 12. srpnja 2013. oglasio se nenadležnim u ovoj pravnoj stvari, te je odbacio prijedlog za ovrhu.

Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž-3920/13 od 27. prosinca 2013. odbio je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Krku, poslovni broj Ovr-511/12 od 12. srpnja 2013. (točka I izreke) te je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka (točka II izreke).

Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 2. u vezi čl. 400. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži reviziju te u cijelosti ukine rješenje suda drugog stupnja i vrati predmet na ponovno odlučivanje istom sudu, odnosno da donese odluku sukladno članku 394. ZPP i naloži ovršeniku naknaditi trošak sastava revizije u iznosu 937,50 kuna.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovome predmetu prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave podnesen je 6. studenog 2012., tako da pitanje dopuštenosti podnesene revizije valja raspraviti u smislu odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12 i 25/13 - dalje: OZ) prema kojoj je u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je: „U slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.“

Shvaćanje o sudskoj nenadležnosti nižestupanjski sudovi temelje na odredbama čl. 16., čl. 17. i čl. 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11 - dalje: ZFVG) te odredbama čl. 22. st. 2. i st. 3. i čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 70/97,128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 - uredba, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 94/13 i 153/13).

Ovrhovoditelj u reviziji u suštini postavlja postupovnopravno pitanje:

Da li je za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja H. v. kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud temeljem odredbi Ovršnog zakona?

Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je obzirom na različitu praksu drugostupanjskog suda o tom pitanju ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju H. v. te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. ZFVG. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose H. v. (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ("Narodne novine" 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000, nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju H. v..

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. st. 1. rečene Uredbe, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, H. v. ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršiti H. v..

ZFVG je različito propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele H. v. ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, ovrha provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade, dok prema čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika naknada za uređenje voda, za koje rješenje o obračunu donose H. v., osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću H. v. kao ovrhovoditelj po OZ-u.

Odredbom čl. 1. OZ-a, propisano je da se OZ-om uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Dakle, određujući da H. v. postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po OZ-u, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika naknada za uređenje vode, za koje naknade rješenje o obračunu donose H. v..

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja H. v. kojim je obračunata vodna naknada (naknada za uređenje voda) i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud.

Sukladno izloženom shvaćanju revizijskog suda, osnovana je tvrdnja revidenta da su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 16. ZPP kada su ocijenili da rješavanje konkretnog ovršnog predmeta ne ide u sudsku nadležnost i oglasili se nenadležnim te odbacili ovršni prijedlog.

Zbog navedenog valjalo je na temelju odredaba čl. 394. st. 1. i 4. ZPP, u vezi čl. 21. st.

1. OZ, ukinuti drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 16. veljače 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.