Gž-841/2008-2 · Županijski sud u Šibeniku

Gž – 841/2008 – 2

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošić, kao predsjednika vijeća, Višnje Devčić i Tonija Šantić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz K., zastupane po punomoćniku J. T., odvj. u K., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Knin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Kninu od 30. travnja 2008. god., pod br. P – 579/06, na sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2011. god.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kninu od 30. travnja 2008. god., pod br. P – 579/06.

Trošak žalbe pada na teret tužiteljice.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi naknade nematerijalne štete u iznosu od 350.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, i to iz osnova duševnih bolova zbog smrti bliske osobe – supruga L. S. ( toč. I. izreke ), te je tužiteljica obvezana na naknadu parničnog troška tuženoj u iznosu od 45.000,00 kn ( toč. II. izreke ).

Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353 st. 1 Zakona o parničnome postupku ( NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, dalje ZPP ), pa je predložila da se pobijana presuda preinači, na način da se njezin tužbeni zahtjev prihvati, a njoj prizna trošak predmetne žalbe, ili podredno, da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

U ovoj pravnoj stvari tužiteljica pozivom na odredbe čl. 1 i 2 Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija traži da joj tužena naknadi nematerijalnu štetu iz osnova duševnih bolova zbog gubitka ( smrti ) bliske osobe – supruga L. S., tvrdeći da je isti umro nasilnom smrću dana 5. kolovoza 1995. god. u K., na način da je bez ikakvog povoda ubijen od strane nepoznatih počinitelja. Inače, njezin suprug da nije sudjelovao u organiziranju, izvršenju, poticanju, pomaganju ili pripremanju nikakvih terorističkih akata, a niti da je na bilo koji drugi način istima doprinosio.

Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno da je suprug tužiteljice pronađen mrtav 5. kolovoza 1995. god. u K., sa prostrelnom ranom grudnog koša, i to ispred DP '' A. '' K., u kojoj je radio kao pekar u skladu s radnom obvezom prema rješenju Ministarstva obrane tkz. RSK od 1. rujna 1994. god.

Polazeći od navedene činjenice, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, nalazeći da u konkretnom slučaju ne postoji odgovornost RH s temelja Zakona o odgovornosti RH za štete nastale uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ( NN br. 117/03, dalje ZOŠUPHS ), jer da tužiteljica, na kojoj da je bio teret dokaza, tijekom postupka s ničim nije dokazala da bi nasilna smrt njezinog supruga bila izazvana s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana, već naprotiv, da utvrđene činjenice ukazuju na ratnu štetu, do koje da je došlo u vrijeme i na mjestu odvijanja neposrednih ratnih operacija u sklopu VRA O., za koju da, sukladno odredbi čl. 2 Zakona o odgovornosti RH za štetu počinjenu od strane pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi sa tom službom ( NN br. 117/03, dalje ZOŠNUT ), RH ne odgovara.

Između stranaka je, dakle, i u ovoj žalbenoj fazi postupka ostalo sporno pitanje odgovornosti tužene za štetu koju je tužiteljica pretrpjela uslijed smrti supruga.

Prema odredbi čl. 1 ZOŠNUT država odgovara za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja poduzetim s ciljem teškog narušavanja javnog reda, zastrašivanjem i izazivanjem nesigurnosti građana, s time da se terorističkim aktom smatra osobito akt nasilja izvršen u pravilu iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osobne nesigurnosti.

Prema navedenoj zakonskoj odredbi RH odgovara po principu objektivne odgovornosti, odnosno, na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja, neovisno o tome da li je štetnik utvrđen, kazneno progonjen ili oglašen krivim. U konkretnom slučaju, iz navedenog činjeničnog utvrđenja ne proizlazi da se radi o terorističkom aktu, jer nije ni utvrđeno na koji je način suprug tužiteljice ubijen, obzirom da očevidaca nema, pa sama činjenica ubojstva, bez da se utvrdi pod kojim je okolnostima do istog došlo i zbog kojih je pobuda učinjeno, ne predstavlja valjani pravni osnov za potraživanje štete s temelja citirane Zakonske odredbe. Baš naprotiv, sve navedeno upućuje da bi se radilo upravo o ratnoj šteti, nastaloj na mjestu i u vrijeme odvijanja ratnih operacija u sklopu VRA '' O. '', prilikom oslobađanja grada K. ( 5. kolovoza 1995. god. ), za koju RH ne odgovara, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.

Zakonita je i odluka o parničnome trošku, i to kako glede samog osnova ( čl. 154 st. 1 ZPP ), tako i glede odmjerene visine ( čl. 155 st. 1 ZPP ).

Kako se, dakle, nisu ostvarili istaknuti žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te kako pobijana presuda nije donesena niti uz neke bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP, na koje drugostupanjski sud ovlaštenjem iz odredbe čl. 365 st. 2 ZPP pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužiteljice kao neosnovanu valjalo odbiti i primjenom odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučiti kao u izreci.

Odluka o žalbenom trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 166 st. 1 ZPP.

U Šibeniku, 21. veljače 2011. god.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić