Us I-4116/2025-5 · Upravni sud u Zagrebu

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4116/2025-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, CENTAR MLADIH PROGRAMERA, Zagreb, Ilica 53/A, OIB: 91425492678, kojeg zastupa opunomoćenik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o., iz Zagreba, Draškovićeva 40/II, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg S. Radića 1, OIB:61817894937, radi šutnje uprave glede nezakonitog prekida sufinanciranja Zagrebačkog računalnog saveza, izvan ročišta za javnu raspravu, dana 12. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da donese rješenje kojim će odlučiti o prigovoru tužitelja ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, CENTAR MLADIH PROGRAMERA, Zagreb, Ilica 53A, OIB 91425492678 od 10. rujna 2025. godine u roku od 30 dana.

II. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da tužitelju ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, CENTAR MLADIH PROGRAMERA, Zagreb, Ilica 53A, OIB 91425492678 naknadi trošak postupka u iznosu od 2.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 22. listopada 2025. godine radi šutnje uprave, odnosno zbog propuštanja donošenja odluke u zakonski propisanom roku. Naime, tužitelj je 10. rujna 2025. godine Gradonačelniku Grada Zagreba uputio prigovor. Navedenim prigovorom traženo je da Gradonačelnik Grada Zagreba, kao čelnik tijela lokalne samouprave temeljem odredbe članka 122. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku donese rješenje prema zahtjevu tužitelja navedenom u prigovoru. Tuženik je navedeni prigovor primio 15. rujna 2025. godine, što znači da je rok u kojem je bio dužan donijeti rješenje istekao 23. rujna 2025. godine. U navedenom roku tuženik nije odlučio o prigovoru.

2. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku GRAD ZAGREB, GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da donese rješenje kojim će odlučiti o prigovoru tužitelja ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, CENTAR MLADIH PROGRAMERA, Zagreb, Ilica 53A, OIB 91425492678 od 10. rujna 2025. godine u roku od 15 dana. Nadalje, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku GRAD ZAGREB, GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937 da tužitelju ZAGREBAČKI RAČUNALNI SAVEZ, CENTAR MLADIH PROGRAMERA, Zagreb, Ilica 53A, OIB 91425492678 naknadi trošak postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a sve u roku od 15 dana.

3. Tijekom upravnog spora tužitelj je istaknuo da je iz sadržaja odgovora na tužbu tuženika vidljivo da tuženik uopće ne razumije, niti suštinu prigovora koji je tužitelj uložio 10. rujna 2025. godine u smislu članka 122. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), a niti karakter ovog upravnog spora. U tužbi je jasno navedeno da tuženik povodom prigovora tužitelja iz članka 122. ZUP-a nije u propisanom roku od 8 dana odlučio o prigovoru tužitelja. Tužiteljev prigovor predstavlja prigovor protiv drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, te ulazi u okvire drugog oblika postupanja iz članka 156. ZUP-a. O tom prigovoru temeljem članka 122. ZUP-a rješenjem odlučuje čelnik tijela. Ovdje se radi o pravnom lijeku koji se sukladno članku 122. stavku 3. ZUP- a izjavljuje čelniku tijela u kojem je došlo do postupanja kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes osobe koja podnosi prigovor. Cilj je prigovora osigurati pravnu zaštitu od nezakonitog postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava u odnosima s javnopravnim tijelima koji ne završavaju donošenjem upravnog akta. Slijedi iz gore navedenog da je tuženik kao javnopravno tijelo bio dužan odlučiti o prigovoru tužitelja kojim se rješava o pravima i obvezama tužitelja. Tužitelj ističe da je tuženik bio dužan odlučiti o prigovoru tužitelja u prekluzivnom roku od 8 dana, a s obzirom da to nije učinio, isti predlaže da sud donese presudu i usvoji tužbeni zahtjev.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu, a podredno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Opreza radi tuženik ističe prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe, s time da je razvidno kako je predmetna tužba potpuno promašena i neosnovana. Stoga, tuženik citira članak 2. i 3. ZUS-a, te članak 2. stavak 1. ZUP-a. Slijedom toga tuženik zaključuje da svaki pojedini predmet treba ispuniti navedene kumulativne pretpostavke:

a) odlučivanje od javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka, te d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje, a kako bi se smatrao upravnom stvari, koja bi bila podvrgnuta upravno-sudskoj kontroli. Stoga je razvidno kako predmetna pravna stvar ne može biti predmet razmatranja pred naslovnim sudom, budući uopće nisu ispunjenje netom navedene pretpostavke, odnosno predmetna pravna stvar uopće nije upravnopravne naravi, pa shodno tome ne može biti podvrgnuta upravno-sudskoj kontroli.

Naime, tužitelj sudjeluje odnosno financira se kroz programe tehničke kulture, koji se sufinanciraju od strane tuženika, a temeljem Zakona o tehničkoj kulturi. Prema odredbi članka 20. ZTK određeno je kako jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i Grad Zagreb određuju javne potrebe u tehničkoj kulturi kao aktivnosti, poslovi i djelatnosti lokalnog značenja, a koje jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i Grad Zagreb, utvrde kao svoje javne potrebe u svezi sa djelovanjem zajednica i saveza tehničke kulture.

Također je određeno kako program javnih potreba u tehničkoj kulturi donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tako je Grad Zagreb donio Odluku o kriterijima i rokovima za utvrđivanje Programa javnih potreba Grada Zagreba u tehničkoj kulturi kojom je određeno što obuhvaća Program javnih potreba u tehničkoj kulturi Grada Zagreba, kriteriji za financiranje programa te kako gradonačelnik Grada Zagreba svake godine odlučuje o raspisivanju i objavi javnog poziva za predlaganje programa na temelju kojih će se utvrditi Program javnih potreba Grada Zagreba u tehničkoj kulturi za iduću godinu.

Na navedeni način Grad Zagreb vrši financiranje programa tužitelja kao organizacije koja sudjeluje u ostvarivanju Programa javnih potreba Grada Zagreba u tehničkoj kulturi, te sa tužiteljem sklapa jednogodišnje ugovore o korištenju programa sufinanciranja javnih potreba u tehničkoj kulturi. Kroz sredstva koja tužitelj pribavi za programe iz područja tehničke kulture isti po tom (što je životno, logično i zdravorazumski) uz program koji iz područja tehničke kulture ostvaruje ujedno financira i svoje tekuće troškove te tako i plaće svojih zaposlenika.

Grad Zagreb je prestao sufinancirati plaću g. TI budući, što je nesporno, je isti ostvario uvjete za starosnu mirovinu, na koju činjenicu je tužitelju ukazao sam Grad Zagreb. Tuženiku je zaista teško pojmiti kontinuirano intenzivno, a ujedno potpuno neosnovano, upiranje u potrebu financiranja plaće osobe koje je ostvarila uvjete za starosnu mirovinu, pritom potpuno ignorirajući činjenicu kako se radi o javnom novcu, koje trošenje istog mora ne samo po prirodi stvari, već i sukladno pozitivnim zakonskim propisima biti razumno, učinkovito i svrhovito .

Vidljivo je da je sukus ove pravne stvari zapravo samo i isključivo činjenica nefinanciranja plaće točno određene osobe koja je, ponavljamo ostvarila uvjete za starosnu mirovinu. Zdravorazumski se nameće retoričko pitanje – zašto sam tužitelj nije nastavio financirati plaću imenovanog zaposlenika, a ne da se isto financira javnim novcem. Tuženik ističe kako je Grad Zagreb obveznik primjene Zakona o proračunu, koji određuje kako kao osnovno načelo

- načelo dobrog financijskog upravljanja prema kojemu se sredstva planirana u proračunu i financijskom planu moraju koristi u skladu s načelima dobrog financijskog upravljanja, a posebno u skladu s načelima ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti (članak 14.). Osim toga, određeno je kako su izvršno tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te čelnik proračunskog i izvanproračunskog korisnika odgovorni za zakonitost, svrhovitost, učinkovitost, ekonomičnost i djelotvornost u raspolaganju sredstvima tijela koje vodi (članak 17.) Stoga je razvidno kako osim što ova pravna stvar ne može biti predmet upravnog spora, da bi ujedno postupanjem koje tužitelj zahtjeva od Grada Zagreba, Grad Zagreb kršio osnovna načela Zakona o proračunu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Sud prihvaća navode tužitelja da je podnio prigovor tuženiku radi nezakonitog prekida sufinanciranja ZRS-a dana 10. rujna 2025. godine, a temeljem članka 156. ZUP-a, koji propisuje da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice. U svezi s tim potrebito je uputiti na sadržaj prigovora u odnosu na opis nezakonitog postupanja, te na prijedlog tužitelja u zaključnom dijelu prigovora. Naime, članak 122. stavak 3. ZUP-a propisuje da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora, dok članak 117. stavak 4. ZUS-a propisuje da ako sud utvrdi da tuženik nije postupio sukladno propisima, pojedinačnoj odluci ili upravnom ugovoru, presudom će usvojiti tužbeni zahtjev i narediti postupanje u primjerenom roku.

7. Dakle, sud je na temelju članka 117. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima riješio kao u točki I. izreke presude.

8. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, sastava podneska od 1. prosinca 2025. godine -1.000,00 eura, te PDV-a – 500,00 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Sud smatra da je trošak sastavljanja predmetnog podneska opravdan, a s obzirom na navode tuženika iz odgovora na tužbu kako je razvidno da je predmetna tužba potpuno promašena i neosnovana, da predmetna pravna stvar ne može biti predmet razmatranja pred naslovnim sudom i da ne može biti podvrgnuta upravno-sudskoj kontroli, te na istaknuti prigovor prekluzije podnošenja predmetne tužbe.

U Zagrebu 12. veljače 2026. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke II. izreke žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marijan Ruždjak, [adresa] Zagreb, Draškovićeva 40

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis