Gzp-419/2007-8 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 419/07-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja R. c. d.o.o. u stečaju, D., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva M., R. i p., Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 27. lipnja 2007., dana 30. rujna 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom (predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6272/00) u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju R. c. d.o.o. u stečaju, D., u iznosu 11.000,00 kn (jedanaesttisućakuna).

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 27. lipnja 2007. podnio ovome sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), u kojem navodi da mu je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se vodi na Županijskom sudu u Zagrebu, u povodu žalbe tužitelja (predlagatelj u ovom postupku) protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-6272/00 od 28. prosinca 2006.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P- 6272/00, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. svibnja 2008., te službene telefonske provjere kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:

- postupak je pokrenut tužbom podnesenom 26. lipnja 2000. Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. P-6272/00, tužitelja R. c. d.o.o., Z., …, protiv tuženika G. Š., vlasnika N. Š., D. S., …, radi utvrđenja ništavosti ugovora o osiguranju plaćanja od 10. prosinca 1998.;

- tužitelj je 19. rujna 2000. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom otuđenja ili opterećenja predmetne nekretnine, uz zabilježbu ove zabrane;

- rješenjem od 12. listopada 2001. sud je pozvao punomoćnicu tužitelja na dostavu uredne punomoći, uz upozorenje na posljedice propuštanja te ujedno rješenjem od 12. listopada 2001. sud je pozvao izravno tužitelja na očitovanje o tome odobrava li parnične radnje poduzete po punomoćnici;

- punomoćnica tužitelja je podneskom od 22. listopada 2001. dostavila urednu punomoć dok je tužitelj podneskom od 30. listopada 2001. odobrio radnje poduzete po imenovanoj punomoćnici;

- ročište 11. travnja 2002. odgođeno je zbog neuredne dostave za tuženika (višekratno neuspješno pokušavana) te je ujedno naloženo tužitelju predujmiti troškove za sudskog dostavljača, čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 24. travnja 2002.;

- Općinski sud u Zagrebu je zamolnicom od 20. svibnja 2002. zatražio od Općinskog suda u Dugom Selu sudsku dostavu za tuženika te je isto obavljeno 14. lipnja 2002.;

- ročište 22. srpnja 2002. odgođeno je na prijedlog tužitelja zbog nedolaska uredno pozvanog tuženika, a iduće ročište određeno je za 13. studenoga 2002.;

- podneskom od 29. kolovoza 2002. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev;

- podneskom od 4. rujna 2002. tužitelj je dostavio dokaz o predujmljivanju troškova za sudskog dostavljača pa je Općinski sud u Zagrebu zamolnicom od 12. rujna 2002. zatražio od Općinskog suda u Dugom Selu sudsku dostavu za tuženika te je isto obavljeno 3. listopada 2002.;

- na ročište 13. studenoga 2002. nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je na prijedlog tuženika utvrđeno mirovanje postupka, dok je tužitelj podneskom od 14. veljače 2003. predložio nastavak postupka;

- podneskom od 10. srpnja 2003. tužitelj je predložio izvođenje daljnjih dokaza u kojem smislu je priložio odgovarajuću ispravu;

- na ročištu 8. rujna 2003. tužitelj je ponovo specificirao tužbeni zahtjev, tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu i podneskom se očitovao na tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere, glede kojih podnesaka je tužitelju dodijeljen rok od 30 dana za očitovanje, a čemu je tužitelj udovoljio podneskom od 5. studenoga 2003.;

- podneskom od 18. studenoga 2004. tužitelj je ponovio svoj dokazni prijedlog za prilaganje spisa predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu;

- na ročištu 1. prosinca 2004. stranke su ustrajale kod svojih dotadašnjih navoda i dokaznih prijedloga, dok je sud prema tužiteljevom prijedlogu odredio priklopiti spis predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu;

- Trgovački sud u Zagrebu je dopisom od 16. prosinca 2004. udovoljio traženju Općinskog suda u Zagrebu od 1. prosinca 2004. i dostavio zatraženi spis;

- na ročištu 6. travnja 2005. raspravljalo se o predmetu spora, a sud je prema tuženikovom prijedlogu odredio priklopiti kazneni spis istog suda radi uvida te prihvatio tužiteljev prijedlog za saslušanjem svjedoka I. R. i M. T.;

- na ročištu 12. listopada 2005. raspravljalo se o predmetu spora, saslušana su dva svjedoka I. R. i M. T., te je sud odredio na idućem ročištu saslušati tuženika osobno i svjedoka A. Ž.;

- ročište 12. travnja 2006. odgođeno je zbog bolesti raspravnog suca;

- na ročištu 12. prosinca 2006. saslušan je svjedok A. Ž. i tuženik osobno, te je glavna rasprava zaključena, a rješenje je objavljeno na ročištu 28. prosinca 2006.;

- protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-6272/00-51 od 28. prosinca 2006., kojim je odbačen tužbeni zahtjev i odbijen tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere, žalbu je podnio tužitelj 20. veljače 2007.;

- tužitelj je 5. ožujka 2007. podnio prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom izvođenja radova na uređenju predmetnog poslovnog prostora;

- podneskom od 13. srpnja 2007. tužitelj je iznio nove činjenice od važnosti za prijedlog za određivanje privremene mjere;

- rješenjem posl. br. P-6272/00-54 od 26. srpnja 2007. Općinski sud u Zagrebu je odbio tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere podnesen 5. ožujka 2007., dok je protiv istog tužitelj podnio žalbu 19. rujna 2007.;

- podneskom od 26. veljače 2008. tužitelj je izvijestio sud o tome kako je nad njim otvoren stečajni postupak i dostavio novu urednu punomoć, te navodima dopunio žalbu protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 28. prosinca 2006.;

- rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-6272/00-60 od 6. ožujka 2008. utvrđen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari jer su nastupile pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nad tužiteljem (toč. I. izreke), isti sud oglasio se nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari (toč. II. izreke), pozvan je stečajni upravitelj tužitelja na preuzimanje postupka (toč. III. izreke) te je riješeno da će se po pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti nadležnom Trgovačkom sudu u Zagrebu (toč. IV.);

- u povodu prijedloga tužitelja za ispravak rješenja, podnesenog 17. ožujka 2008., Općinski građanski sud u Zagrebu je rješenjem posl. br. P-6272/00-62 od 25. ožujka 2008. ispravio navedeno rješenje od 6. ožujka 2008.;

- radi odlučivanja o navedenim žalbama tužitelja predmet je 3. lipnja 2008. otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu, pred kojim je postupak u tijeku.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što u konkretnom slučaju obuhvaća razdoblje od 26. lipnja 2000. do 30. rujna 2008., što, pak, sveukupno iznosi 8 godina, 3 mjeseca i 4 dana.

Prema ocjeni ovog suda, utvrđena duljina trajanja postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen, kao i da nije vođen s potrebnom učinkovitošću u postupanju, s obzirom na činjenicu da isti postupak još uvijek nije pravomoćno završen.

Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je neučinkovitog i ne posve ažurnog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Naime, sud je tijekom postupka imao dva dulja razdoblja neaktivnosti i to prvi put u razdoblju od 1 godine i 4 mjeseca (od podnošenja tužbe 26. lipnja 2000. do rješenja od 12. listopada 2001.), odnosno u nastavku prvo ročište za glavnu raspravu zakazano je 11. travnja 2002., što je 1 godinu i 10 mjeseci od podnošenja tužbe. Drugo razdoblje neopravdane aktivnosti suda je od ročišta 8. rujna 2003. do ročišta 1. prosinca 2004. (1 godina i 3 mjeseca). Također, valja istaknuti da postupanje suda prvog stupnja nije bilo dovoljno učinkovito, s obzirom da je zakazano ukupno 10 ročišta, slijedom čega proizlazi zaključak da se isti sud nije povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 311. st. 2. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenje u razumnom roku.

Međutim, valja istaknuti da je predlagatelj svojim radnjama u postupku doprinio duljini trajanja postupka. To stoga što predlagatelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave kojima bi dokazao svoje navode (čl. 186. st. 1. ZPP), a niti je u tužbi predložio sve dokaze, već je isto činio naknadno i u više navrata. Nadalje, tužitelj je pridonio duljini trajanja postupka i tako što nije odmah uz tužbu dostavio urednu punomoć za zastupanje pa ga je stoga glede istog sud pozvao rješenjem od 12. listopada 2001. Također, uredno pozvani tužitelj je svojim nedolaskom na ročište 13. studenoga 2002. uzrokovao mirovanje postupka. Isto tako valja reći da je tužitelj u više navrata preinačavao tužbu (podneskom od 29. kolovoza 2002. i na ročištu 8. rujna 2003.) te da je u dva navrata podnio prijedloge za određivanje privremene mjere (19. rujna 2000. i 5. ožujka 2007.).

Po ocjeni ovoga suda predmetni postupak ima elemenata složenosti, s obzirom da je tijekom postupka saslušano nekoliko svjedoka, tuženik osobno, priklopljeno je radi uvida nekoliko spisa, a kako je bilo poteškoća s dostavom poziva za tuženika u dva navrata je zamolbenim putem obavljena sudska dostava, te je pored tužbenog zahtjeva valjalo odlučiti o dva prijedloga za određivanje privremene mjere.

Zaključno, s obzirom na navedena utvrđenja i zaključke, usprkos navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka i složenosti postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njihovo trajanje i duljinu u navedenom pravno relevantnom razdoblju te neučinkovito vođenje postupka, povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01).

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 11.000,00 kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, a posebice istaknuti doprinos predlagatelja i složenost postupka, kao i gospodarske te socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. rujna 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.