R1-226/2025-8 · Županijski sud u Sisku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-226/2025-8

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu određivanja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi osobi s duševnim smetnjama TJLĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćnici Ireni Periček, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA 11. srpnja 2025., u prisutnosti prisilno zadržane osobe, njegove punomoćnice i voditelja odjela prim. mr. sc. TJ, dr. med. spec. psih. subspec. istog dana,

r i j e š i o j e

Temeljem članka 39. stavka 1. i 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., nastavno: ZZODS) određuje se prisilni smještaj TJLĆ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA u trajanju do 30 dana, počevši od 9. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Na temelju obavijesti NEUROPSIHIJATRIJSKE BOLNICE DR. IVAN BARBOT POPOVAČA o prisilnom zadržavanju uz priležeću dokumentaciju, Županijski sud u Sisku je rješenjem poslovni broj R1-226/2025-2 od 10. srpnja 2025. sukladno odredbi iz članka 35. stavka 1. ZZODS po službenoj dužnosti pokrenuo postupak prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, prisilno zadržane osobe TJLĆ.

2. U obavijesti se navodi da je pacijent došao u pratnji oca, da je proveo vikend s majkom i sestrom, da je tamo bilo dosta problema, da je zvao psihologa koji je rekao da je možda ima maničnu epizodu, da sin korisit marihuanu, da je dva puta bio kod psihijatra u [adresa], da mu je u djetinjstvu dijagnosticiran „atipični autizam“, da je godinama bio u tretmanu u Nizozemskoj.

3. Prisutni voditelj odjela i na ročištu je u cijelosti ostao kod dosadašnjih navoda i prijedloga o potrebi određivanja prisilnog smještaja.

4. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o opravdanosti prisilnog smještaja prisilno zadržane osobe zatraženo je mišljenje stalnog sudskog vještaka psihijatra prim. mr. sc. dr. Elvire Koić, specijalist-psihijatar koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela kako iz medicinske dokumentacije proizlazi da je TJLĆ primljen u NPB Popovača 9. srpnja 2025., u pogoršanju psihičkog stanja, koje se manifestiralo povišenim raspoloženjem i nesanicom. Na prijem dolazi u pratnji svoga oca, sa kojim živi. On navodi da je vikend proveo sa majkom i sestrom, te da je u povišenom raspoloženju, možda konzumirao marihuanu. Govorio je nepovezano, konzultirao psihologa koji je oca upozorio kako se možda radi o maničnoj epizodi i preporučio profesionalnu pomoć. U djetinjstvu mu je bio dijagnosticiran atipični autizam, te je godinama bio u tretmanu dok su živjeli u [adresa]. Baka po majci je liječena zbog bipolarnog poremećaja, a djed i stric su bili funkcionalni autisti. Preselili su u Hrvatsku jer su željeli odseliti iz Nizozemske. Sada roditelji žive odvojeno, no nisu razvedeni. Sa majkom živi sestra. Po prijemu je potpisao informirani pristanak na liječenje, no danas izjavljuje da želi ići kući jer ima puno posla, što je suprotno procjeni liječničkog tima, te se upućuje zahtjev za prisilnom hospitalizacijom.

4.1. Kod osobnog pregleda od strane vještaka, vještak ga zatiče kako razgovara u vanjskom prostoru s drugim pacijentom, kojem objašnjava “što je to baza”. Bez otpora pristaje na razgovor i dolazi u ambulantu na poziv medicinske sestre. Višeg je rasta, primjerene uhranjenosti, duge kose, čiste kože, samostalno pokretan, bez znakova tjelesnih ozljeda i bez odstupanja u neurološkom statusu. Spontano uspostavlja komunikaciju. Orijentiran je u svim smjerovima, mada pomalo nesiguran u vremenu. Daje uredne osobne podatke. Sada je u dobi od 22 godine.

Srednje je stručne spreme, hotelijersko turistički tehničar. Trenutno nije zaposlen. Nije lišen poslovne sposobnosti. Traži da ga vještak oslovljava sa " T" i to ga zabavlja. To je bio odgovor na pitanje kako ga drugi zovu, s obzirom da ima tri imena. Govori izvrsno hrvatski jezik, kao i engleski i nizozemski kojim priča sa svojim ocem. Majka je zabrinuta i često zove telefonom, a razgovarala je sa medicinskim osobljem engleskim jezikom. Navodno je od mladosti već bio u procjeni i vođen kao oboljeli od atipičnog autizma, kaže “kod 229.80” (to bi mogla biti šifra iz medicinske klasifikacije za neodređenu neorgansku psihozu).

Ovo je prvo liječenje u NPB POPOVAČA. Spontane je produkcije. Uspostavlja komunikaciju, pristojno pruža ruku na pozdrav. Razumljivog govora. Sadržajno počne na primjer odgovarati na postavljeno pitanje, a onda ga nešto asocira pa nastavi objašnjavati “bazu” i “kodove”. Blago opširniji u izlaganju. Psihomotorno povišen, slabije moduliranog afekta, voli pokazivati svoje znanje o različitim stanjima, jer se sam educirao o svačem. Povišenog je raspoloženja, po malo i disforičan. Negira perceptivne obmane, distancira se od auto ili heteroagresivnih poriva.

Ne voli govoriti o svojoj sestri. Redovito konzumira marihuanu, na razini štetne uporabe. Danas je izjavio da ne želi uzimati ni te minimalne količine lijekova, “jer bi mu umro ego i promijenio se identitet”, a to nije “baza”. Pokušava mi objasniti što je “osnovna vrijednost” i gdje je “glavni kvar”, jer sada može govoriti samo u metaforama kao što je “baza”, dok se ne popravi. “To mi je trenutno glavni kvar, govor mi šteka, to je baza”. Želi da zapišem da živi u [adresa] kod [adresa], a majka da živi u [adresa] kod [adresa].

Misli da su doselili 5. studenog 2017. Ocu je ime TJL, a majka je PJL. U ovoj fazi je još potrebno vrijeme za liječenje i za adekvatnu dijagnostičku procjenu, te i dalje postoji relativna opasnost za pacijenta kao i moguće njegova opasnost za druge osobe, primarno zbog nekritičnosti u odnosu na radnje koje je spreman poduzimati, ali i potencijalnog štetnog utjecaja konzumacije psihoaktivnog sredstva kanabisa.

4.2. Zaključno vještak navodi kako iz svega navedenog, klinički dojam o gospodinu TJLĆ, koji je sada u dobi od 22 godine, njegovo osobno i socijalno funkcioniranje, odnosno disfunkcionalnost i dezorganiziranost u svakodnevnom životu, može se razumjeti na razini psihičkih promjena u okviru manifestacije promjena raspoloženja do razine maničnosti na prepsihotičnoj razini, uz ranije dijagnosticiran atipični autizam (prema auto anamnestičkim podacima). Ta stanja se označavaju šifrom F30.2, te F84.1, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 i predstavljaju teži duševni poremećaj. Moguće je da se ne radi o kroničnim, već o tranzitornim stanjima, no za to je potrebno određeno vrijeme opservacije. On sada nije u dovoljnoj mjeri kritičan, kao i prema potrebni za liječenjem, bez kojeg ne može doći do pozitivnih promjena. U psihičkom stanju dominira specifična obrada stvarnosti, ideje utjecaja, odnosa, pa i grandiozne, što je utjecalo na njegovo reagiranje i determiniralo odlučivanje i ponašanje. Aktualno je zbog neracionalnog ponašanja i psihomotornog iscrpljivanja i hospitaliziran. Prema svojem stanju nije u potpunosti kritičan i nema dovoljan uvid u isto, kao i u potrebu redovnog liječenja bez kojeg ne može doći do pozitivnih promjena. U ovoj fazi liječenja, još postoji realna opasnost od eventualnog činjenja štetnih radnji. Također, potencijalno može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost te zdravlje i sigurnost drugih osoba, odnosno postoji opasnost od eventualnog štetnog ponašanja i posljedica toga ponašanja u budućnosti pa mu se može odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno članku 27. odnosno članku 40. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odnosno prisilna hospitalizacija u NPB Popovača i to na vrijeme od minimalno jedan mjesec. Pacijent tek vrlo površno razumije institut informiranog pristanka kao i svrhu i prirodu ovog sudskog procesa, orijentiran je u prostoru, vremenu i prema osobama, te može odgovarati na pitanja Suda. Međutim zbog dominantnog utjecaja akutnih duševnih poremećaja, smatram kako nije raspravno sposoban.

5. Tijekom postupka proveden je dokaz saslušanjem TJLĆ, prisutnog voditelja odjela, te je izvršen uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, kao i u nalaz i mišljenje sudskog vještaka.

6. Nakon što ga se upoznaje sa obavijesti neuropsihijatrijske bolnice i razlogom održavanja današnjeg ročišta, pacijent izjavljuje da je ovdje došao zbog manične epizode. Nakon upita od kuda zna da se radilo o tome, pacijent odgovara da su mu to rekle tri osobe koje imaju pozadinu u mentalnom zdravlju. Jedan od te tri osobe je psiholog sa kojim je razgovarao na engleskom pa mu je bilo lakše, drugi je njegov otac koji je pedagog za mlade delikvente, a treća osoba je njegova majka koja je po struci medicinska sestra zatvorenog odjela i nije mu to htjela izravno reći. U bolnicu je došao sa ocem, iako je bio maničan i dalje ima IQ od 140 i nešto. Navodi: "Sa punom sviješću sam potpisao informirani pristanak, a sada želim da se to ukine. Hvala." Nadalje je iskazao da ima 21 godinu, završio je školu za hotelijera u Daruvaru, u struci je radio jednu sezonu ovdje na obali, a jednu sezonu u Austriji, ali mu je tamo bilo previše stresa. Nije dobio terapiju, nego samo lijekove, ali je dobio neformalnu govornu terapiju i na tome je zahvalan glavnom doktoru. Iskazao je da on nikada nije rekao da mu ne treba liječenje kao liječenje, nego više ne može biti na zatvorenom odjelu, htio bi se liječiti na otvorenom odjelu, odnosno idealno bi bilo kada bi se liječio od kuće, a ako bi bio na otvorenom odjelu da ima svoj stan. Potvrđuje da je jučer bila sudska „vještica” "... govorim šaljivo jer mi je bilo „magično” i to mi je lakše tako reći", smatra da je vrlo profesionalna osoba. Nakon toga pacijent počinje pričati na engleskom i traži da to bude „off the record”, odnosno neslužbeno. Nadalje navodi da kada je dolazio u bolnicu doktor mu je rekao da će to biti na jednu noć, da je on pristao na maksimalno tjedan dana, a sada moli da ga se odavde makne, jer on ovdje ne prima formalnu terapiju i misli da ovdje to može trajati maksimalno tjedan dana.

6.1. nakon toga je voditelj odjela iskazao da pacijent u bolnici prima terapiju, ali istu ne želi uzimati, odbija ju uzeti.

6.2. Potom je pacijent iskazao da terapiju odbija zato što se radi o psihotropskim lijekovima koje ne želi uzimati. Iskazao je da se prvo mora smiriti, a što ne može na zatvorenom odjelu. Potvrđuje da je koristio psihoaktivne tvari i to svjesno, zato što zna svoj mozak, uzimao je alkohol u vrlo malim količinama, a isto tako i marihuanu i to samo tamo gdje je legalno. Prije se nije liječio u ovakvim bolnicama, o njima mu je govorila njegova mama, a i tu jedan "starješina" koji je manje više ovdje odrastao govorio mu je da samo šuti i radi i da će biti u redu. Ističe da svoju "dijagnostiku" zna napamet želi i izjaviti: „Ja sam T, imam 21 godinu, skoro pa 22 pod DSM četvrta verzija imam kod 299.80”.

6.3. Pacijent se na ročištu obratio voditelju odjela i tražio doktora da prima samo govornu terapiju, na što doktor odgovara da psihoterapija bez lijekova neće biti dovoljna. Voditelj odjela je dodao da je situacija takva da pacijent odbija terapiju i lijekove i zbog toga i ne može doći do poboljšanja, da terapiju uzima, do poboljšanja bi došlo prije i prije bi mogao biti i otpušten. Osim toga mora se napraviti i dijagnostika, psihotestiranje i EEG, a po potrebi CT mozga, ovisno o nalazu EEG-a.

7. Slijedom svega navedenog, a utvrđenog tijekom postupka, prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, ovaj sud je zaključio da se radi o pacijentu kod kojeg je psihotičnih promjena u okviru manifestacije promjena raspoloženja do razine maničnosti na prepsihotičnoj razini, uz ranije dijagnosticiran atipični autizam, a što prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti predstavljaju teži duševni poremećaj.

8. Obzirom je utvrđeno da pacijent nije u dovoljnoj mjeri kritičan prema svom stanju i bolesti, kao i potrebi liječenja, da u psihičkom stanju dominira specifična obrada stvarnosti, ideje utjecaja, odnosa pa i grandiozne, da je aktuačno neracionalnog ponašanja, a bez liječenja neće doći do poboljšanja stanja, sud je zaključio da ambulantno liječenje TJLĆ nije dostatno, već da on nužno treba psihijatrijsko liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.

9. Obzirom je utvrđeno i da u ovoj fazi bolesti postoji realna opasnost od eventualnog činjenja štetnih radnji kojima potencijalno može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost, ali i zdravlje i sigurnost drugih ljudi, dakle budući da se radi o osobi s težim duševnim smetnjama, koja zbog tih smetnji ozbiljno i izravno ugrožava vrijednosti i dobra propisana odredbom članka 27. ZZODS, ispunjeni su uvjeti iz članka 27. ZZODS za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.

10. Slijedom svega iznesenog, primjenom odredbi članka 39. i 41. ZZODS odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 11. srpnja 2025.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti prisilno zadržana, odnosno prisilno smještena osoba, zakonski zastupnik, odvjetnik i psihijatrijska ustanova. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. TJLĆ, NPB Popovača I B odjel

2. Punomoćnica: Irena Periček, odvjetnica u Sisku

3. NEUROPSIHIJATRIJSKA BOLNICA DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, IB odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. U spis