Usž-373/2018-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-373/18-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ž. G. iz Z., kojeg zastupa M. P., odvjetnik u S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi priznavanja prava na ostvarenje oslobođenja od plaćanja carine, odlučujući o žalbi protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIcar-17/15-10 od 4. rujna 2017., na sjednici vijeća održanoj 10. listopada 2018.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIcar-17/15-10 od 4. rujna 2017.

Obrazloženje

Osporenom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-415-05/14-01/495, Urbroj: 513-04/15-2 od 30. ožujka 2015. godine i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda Š., Klasa: UP/I-413-04/14-02/31, Urbroj: 513-02-80-23/04-14-2 od 25. rujna 2014. godine, te je rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda S., Carinskog ureda Š. od 25. rujna 2014. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja, hrvatskog državljanina, za priznavanje prava na ostvarivanje oslobođenja od plaćanja carine pri uvozu osobne imovine radi preseljenja u Republiku Hrvatsku.

Osporenu presudu tužitelj pobija žalbom u cijelosti i iz svih žalbenih razloga. Smatra da je kumulativno ispunio uvjete potrebne za priznavanje prava na oslobođenje od plaćanja carine pri preseljenju u Republiku Hrvatsku jer je iste stvari posjedovao i rabio šest mjeseci prije preseljenja, a koje činjenice prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio. Ponavlja navode iz dosadašnjeg postupka i iz tužbe da je sporno plovilo kupio, posjedovao i rabio ga u propisanom periodu. Činjenica da je plovilo registrirao 1. svibnja 2014. ne predstavlja dokaz o tome da je baš toga dana plovilo stavljeno u uporabu. Navodi da ne postoji propis kojim je određen način na koji će vlasnik rabiti svoju imovinu niti propis koji definira pojam rabljenja. Ponavlja da je u posjedu navedenog plovila duže od šest mjeseci, a to što plovilo nije odmah registrirano ne znači da isto nije ni rabio. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi osporeno rješenje i usvoji tužiteljev zahtjev za priznavanje prava na oslobođenje od plaćanja carine ili da presudu i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova postupka.

Tuženik, iako pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući osporenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći na ništavost po službenoj dužnosti sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.- dalje: ZUS) ovaj je Sud utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.

Naime, kako to proizlazi iz spisa predmeta dostavljenog ovom Sudu uz žalbu, tužitelj je neprekidno boravio u inozemstvu dulje od 12 mjeseci prije preseljenja u Republiku Hrvatsku u koju se preselio 16. srpnja 2014. godine. Nadalje utvrđeno je da je tužitelj na popisu predmeta koje je rabio u inozemstvu naveo i plovilo marke „Steiger“ te motor Yamaha. Tužiteljev je zahtjev odbijen budući da je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava propisane uvjete za ostvarivanje carinske povlastice propisane člankom 3. do 11. Uredbe vijeća (EZ) broj: 1186/2009 od 16. studenog 2009. i Pravilnikom o ostvarivanju prava na oslobođenje od carine („Narodne novine“ 93/13.) budući da predmete sa navedenog popisa nije rabio u inozemstvu dulje od šest mjeseci prije preseljenja u Republiku Hrvatsku. Uvidom u presliku računa predmetnog plovila i pripadajućeg motora od 3. siječnja 2014. utvrđeno je da je tužitelj postao vlasnik plovila i motora navedenog datuma, no da je iz preslike vlasničke knjižice za plovilo nedvojbeno utvrđeno da je registracija istog izvršena tek 1. svibnja 2014. godine iz čega proizlazi da je toga dana plovilo stavljeno u uporabu. Nadalje uvidom u presliku dokaza o podrijetlu trailera, broj: 0015216 od 23. siječnja 2014. godine također da je utvrđeno da je 29. travnja 2014. izvršena registracija istog slijedom čega je zaključeno da je navedenog dana navedeni trailer stavljen u uporabu. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjsko je tijelo zaključilo da tužitelj za navedene predmete s popisa nije rabio u inozemstvu dulje od šest mjeseci prije preseljenja u Republiku Hrvatsku te je njegov zahtjev odbilo, a tuženik je odbio njegovu žalbu.

Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta upravnog postupka te je održao rasprave 30. ožujka, 27. travnja, 28. lipnja i 25. kolovoza 2017. godine čime je dao mogućnost strankama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari, te je nakon tako provedenog postupka ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan, jer da je nesporno utvrđeno da tužitelj nije rabio predmetno plovilo i motor u inozemstvu dulje od šest mjeseci prije preseljenja u Republiku Hrvatsku.

Nadalje sud se pozvao na članak 4. stavak 1a Uredbe vijeća (EZ) broj: 1186/2009 kojom je propisano da je oslobođenje ograničeno na osobno vlasništvo koje je, osim u posebnim slučajevima koje opravdavaju okolnosti, predmetna osoba posjedovala, odnosno u slučaju robe koja se ne može konzumirati, rabila u svojem bivšem uobičajenom prebivalištu najmanje šest mjeseci prije datuma na koji je prestala imati svoje uobičajeno prebivalište u otpremnoj trećoj zemlji.

Imajući u vidu citiranu odredbu Uredbe vijeća prvostupanjski je sud zaključio da tužitelj ne ispunjava uvjete za ostvarivanje carinske povlastice propisane citiranom odredbom Uredbe vijeća s obzirom da predmetno plovilo i trailer broj: 0015216 nije rabio u inozemstvu dulje od šest mjeseci prije preseljenja u Republiku Hrvatsku, jer da je nesporno utvrđeno da je plovilo registrirano 1. svibnja 2014. kada je isto stavljeno u uporabu dok je registracija trailera izvršena 29. travnja 2014. kada je isti stavljen u uporabu, a tužitelj se preselio u Republiku Hrvatsku 16. srpnja 2014. godine.

Slijedom iznijetoga, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede postupka budući da je sud omogućio svim stranama da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su važna za rješenje ovog upravnog spora te je svoju odluku obrazložio na način koji prihvaća u cijelosti i ovaj Sud.

Radi navedenog ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija, pa je stoga trebalo temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u dispozitivu. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a.

U Zagrebu 10. listopada 2018.

Predsjednik vijeća:

Boris Marković, v.r.