Rev-61/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletić kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja J. A., pok. M. iz V. P. kojeg zastupa pun. R. D., odvjetnik iz S., ..., protiv tuženika Š. D., iz S., ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz S., ..., radi iseljenja iz stana, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 11. ožujka 1988. posl. br. Gž-806/88, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. listopada 1987. posl. br. P 1294/83, u sjednici održanoj dana 5.veljače 1992. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-61/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, a kojeg ističe revident. Zakon o parničnom postupku primijenjen je na osnovi čl. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 61/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletić kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužitelja J. A., pok. M. iz V. P. kojeg zastupa pun. R. D., odvjetnik iz S., ..., protiv tuženika Š. D., iz S., ..., kojeg zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik iz S., ..., radi iseljenja iz stana, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 11. ožujka 1988. posl. br. Gž-806/88, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Splitu od 22. listopada 1987. posl. br. P 1294/83, u sjednici održanoj dana 5.veljače 1992. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostepenom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev i tuženiku je naloženo da isprazni i iseli iz stana u vlasništvu tužitelja koji se nalazi na drugom katu - istočni dio zgrade u S., ... - zgrade označene kao čkbr. 3767 ZU 5671 k. o. S., i to od osoba i stvari i da ga preda na korištenje tužitelju, sve u roku od 15 dana. Tuženiku je takodjer naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak.
Drugostepenom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrdjena je prvostepena presuda.
Protiv drugostepene presude reviziju je izjavio tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da revizijski sud ukine pobijanu presudu.
Na reviziju tuženika odgovorio je tužitelj, koji smatra da ta revizija nije osnovana i predlaže da ju revizijski sud odbije.
Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji tuženika.
Revizija nije osnovana.
Prvostepeni sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik stana koji se nalazi u S., u ..., na drugom katu, istočni dio zgrade. Takodjer je utvrdio da je stanar u tora stanu bila majka tuženika, Š. A., kojoj je stanarsko pravo na tom stanu prestalo ha osnovi presude o otkazu stanarskog prava u predmetu Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-68/82. Taj sud utvrdio je da je tuženik uselio u navedeni stan nakon što ga je njegova majka prestala koristiti, tj. da tuženik nema status člana porodičnog domaćinstva, koji može nastaviti koristiti stan nakon iseljenja stanara. Na osnovi takovih utvrdjenja prvostepeni sud ocjenjuje da tuženik opisani stan koristi bez pravnog osnova, pa zbog toga prihvaća tužbeni zahtjev za iseljenje.
Činjenična utvrdjenja i pravnu ocjenu prvostepenog suda prihvatio je i drugostepeni sud.
Tuženik u reviziji ponavlja navode iz prvostepenog i žalbenog postupka. Ove navode već su pravilno ocijenili sudovi nižeg stepena.
Za prihvatiti je prije svega ocjenu tih sudova da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj parnici. I ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stepena da je odlučno da postoji pravomoćna odluka o otkazu stanarskog prava majci tuženika, koja u vrijeme donošenja prvostepene presude u ovom predmetu nije bila osporena izvanrednim pravnim lijekovima. Pravilno je i utvrdjenje tih sudova da tuženik nema status člana porodičnog domaćinstva u tom stanu. Zato su sudovi nižeg stepena zakonito i pravilno postupili kada su tužbeni zahtjev prihvatili (čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
- "Sl. list SFRJ" br. 6/80), a koji je propis bio na snazi u vrijeme donošenja prvostepene presude.
Okolnost da je Općina Split dala taj stan na korištenje majci tuženika, te da niti tužitelj, niti njegov pravni prednik nisu reagirali na takovu odluku o dodjeli stana, ne mijenja vlasničkopravne odnose na tom stanu. Naprotiv, tužitelj je ovlašten, nakon što je stanarsko pravo na tom stanu prestalo, raspolagati dalje tim stanom na osnovi svojih vlasničkih ovlaštenja.
Nije, dakle, osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku, a kojeg ističe revident. Zakon o parničnom postupku primijenjen je na osnovi čl. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91).
Kako, pak, ne postoji niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 386. Zakona o parničnom postupku, to je prema čl. 393. tog zakona valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. veljače 1992.godine.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.