Rev-3275/2019-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3275/2019-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. C. iz R., OIB:..., A. P. iz K., OIB:..., M. P. iz S., OIB:..., G. A. iz R., OIB:..., M. S. iz V., OIB:... i N. S. R. iz T., OIB:..., koje sve zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u P., protiv tuženika I. M. iz K., OIB:..., koga zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik u R. i tuženice M. V. iz K., OIB:..., koju zastupa skrbnica za poseban slučaj A. Z., odvjetnica u R., radi utvrđenja opoziva oporuke i utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o reviziji tuženika I. M. protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-527/2019-4 od 21. svibnja 2019. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P Ob-197/15-16 od 18. ožujka 2016., u sjednici održanoj 1. listopada 2019.

r i j e š i o j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-527/2019-4 od 21. svibnja 2019. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je sudska oporuka koju je sačinio pok. C. M., dana 25.03.2002.g. opozvana sukladno čl. 64. Zakona o nasljeđivanju, te da se stoga ostavina iza ostavitelja ima rasporediti na tužitelje.

2. Utvrđuje se da II. tužena M. V. nije bila u izvanbračnoj zajednici sa C. M. u vremenskom roku u kojem bi ona mogla proizvesti učinke kao bračna zajednica, te joj stoga ne pripada pravo na nasljeđivanje iza pok. C. M.."

II. Nalaže se tužiteljima da naknade prvotuženiku parnični trošak u iznosu od 7.075,00 kn.

III. Nalaže se tužiteljima da naknade drugotuženoj parnični trošak u iznosu od 4.575,00 kn. "

Drugostupanjskom presudom prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu u toč. I. st. 1. izreke te u odluci o troškovima u odnosu na tuženika I. M. te je suđeno:

"Utvrđuje se da je sudska oporuka koju je sačinio pokojni C. M. dana 25. ožujka 2002. godine opozvana sukladno čl. 64. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 52/71, 47/78, 53/91, 56/00, 48/03, 163/03, 35/05, 173/13 i 33/15 – dalje: ZN).

Odbija se zahtjev I. tuženika za trošak parničnog postupka za iznos od 7.075,00 kn (toč. II. izreke drugostupanjske presude).

Ujedno je tuženik I. M. obvezan tužiteljima naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.175,00 kn (toč. I. izreke) te naknaditi im trošak žalbe u iznosu od 3.143,75 kn (toč. II. izreke). U toč. III. izreke naloženo je I. tuženiku naknaditi tužiteljima trošak revizije u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik I. M. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno da je u tom dijelu ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Drugostupanjska presuda donesena je na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP.

Drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, u dijelu kojim je odlučeno o opozivu oporuke, prihvativši, za razliku od prvostupanjskog suda, kao istinite i uvjerljive iskaze svjedoka D. P., A. K. i S. M., te cijeneći činjenicu da je sporna oporuka kemijskom olovkom prekrižena s obje strane, utvrdio je da je križanjem oporuke ostavitelj opozvao oporuku, te je tužbeni zahtjev u tom dijelu ocijenio osnovanim te posljedično tome preinačio prvostupanjsku presudu. Pritom drugostupanjski sud smatra neodlučnim iskaze svjedoka koji su iskazivali o osobnim odnosima između sada pok. M. C. i tuženika, koji su se, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, promjenljivim intenzitetom odvijali sve do ostaviteljeve smrti.

Odredbom čl. 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe: da bitne činjenice među nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (st. 1.). Prigodom donošenja odluke iz. stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (st. 2).

Navedenom zakonskom odredbom odstupljeno je od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava.

U situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, dakle, ovlaštenje da odlučuje o dokaznoj vrijednosti dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža procesni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora, jednako kao i prvostupanjski sud, ocjenjivati na način propisan odredbom čl. 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu, kao sudu koji je neposredno zapažao procesni materijal. Prvostupanjski sud, koji je neposredno izveo dokaze, ocijenio je da iskazi svjedoka D. P., A. K. i S. M., koji skoro na isti način iskazuju o slučajnom susretu s ostaviteljem pri kojem ih ostavitelj obavještava o opozivu oporuke, nisu uvjerljivi. Nasuprot tome, iskaze svjedoka koji su svakodnevno kontaktirali s ostaviteljem i koji su iskazivali o tome da su ostavitelj i prvotuženik imali bliske odnose koji su odgovarali odnosu roditelja i djeteta, koji su se promjenljivim intenzitetom odvijali sve do ostaviteljeve smrti te da nije bilo poremećaja odnosa koji bi opravdavali opoziv oporuke, kao i iskaze svjedoka (supružnici G.) koji su svjedočili o tome da im je mjesec dana prije smrti M. C. rekao da je dobro učinio što je napisao oporuku u korist tuženika, prvostupanjski sud je prihvatio kao logične, uvjerljive i istinite.

Osnovana je tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud, koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, pogrešno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer do utvrđenja o činjenici opoziva oporuke nije došao savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, već samo ocjenom tri personalna dokaza iz kojih bi se posredno moglo zaključiti o poremećaju odnosa između ostavitelja i tuženika I. M. te činjenice da je oporuka prekrižena s obje strane, dok ostale brojne izvedene dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti suprotno uopće nije ocjenjivao. U situaciji kad nitko od saslušanih svjedoka nije svjedočio činu križanja oporuke po oporučitelju (koje bi pod određenim okolnostima i moglo značiti opoziv oporuke), propuštajući ocijeniti i ostale izvedene dokaze, drugostupanjski sud nije postupio na način propisan odredbom čl. 8. ZPP.

Budući da je pogrešna primjena odredbe čl. 8. ZPP utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude to je po drugostupanjskom sudu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP te je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti predmet istom sudu na ponovno suđenje. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 1. listopada 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.