Gž-1010/2014-4 · Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1010/2014-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Zagreb, Filijala P., zastupana po punomoćnici K. I., dipl. pravnici iz P., protiv tuženika J. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćnici N. M. S., odvjetnici iz R., radi regresne isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2692/10 od 21. svibnja 2013. godine, dana 21. prosinca 2016. godine,

r i j e š i o j e

Uvaženjem žalbe tužitelja u k i d a s e rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-2692/10 od 21. svibnja 2013. godine.

Obrazloženje

Citiranim rješenjem u točki I. izreke vještaku dr.sc. Č. L. odmjerena je naknada troškova u iznosu od 2.388,00 kn, a točkom II. tužitelju naloženo naknaditi vještaku navedeni iznos.

Protiv tog rješenja tužitelj podnosi žalbu sadržajno se pozivajući na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl.353. st.1. t.3. i čl.381. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje u tekstu: ZPP). Smatra da vještaku sukladno odredbi čl.27. Pravilnika o stalnim sudskim vještacima ("NN" 88/2008) na ime putnih troškova pripada naknada u visini prijevoza sredstava javnog prometa i to iz mjesta njegova prebivališta odnosno boravišta do sjedišta suda u kojem je trebao provesti vještačenje. Cijena autobusne karte (autoprijevoznik A. d.o.o. R.) na relaciji S.-R.-S. da iznosi 456,00 kn, pa da je zatraženi trošak za upotrebu vlastitog automobila u iznosu od 2.478,00 kn te autoceste od 366,00 kn neopravdan.

Predlaže da se uvaženjem žalbe pobijano rješenje preinači.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja kao što proizlazi iz sadržaja spisa, utvrđuje da je navedeni vještak po prijedlogu tužitelja pozvan na glavnu raspravu radi očitovanja na nalaz i mišljenje fakulteta u S. – Povjerenstva za sudbena mišljenja. Isti da je na ime troškova putovanja, noćenja i dnevnice zatražio iznos od 4.314,00 kn. Uz ostale troškove da je na ime upotrebe vlastitog automobila (826 km) na relaciji S.-R.-S., (3,00 kn po km) zatražio iznos od 2.478,00 kn, te na ime cestarine iznos od 366,00 kn. Smatra da mu na ime svih troškova (prehrana, prenoćište, izmakla zarada i putni troškovi) kao i za troškove upotrebe vlastitog automobila pripada ukupan iznos od 4.314,00 kn, koliko je vještak i zatražio. Kako je tužitelj već s osnova podmirenja troškova vještaka prethodno uplatio iznos od 1.926,00 kn dana 8. veljače 2013. godine, to vještaku odmjerava daljnji iznos od 2.388,00 kn i obvezuje tužitelja navedeni iznos isplatiti vještaku.

Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je odmjeravanjem putnih troškova i to priznavanjem istih na ime upotrebe vlastitog automobila i cestarine pogrešno primijenjena odredba čl.27. citiranog Pravilnika. Naime, prema toj odredbi putni troškovi obuhvaćaju naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa i obuhvaćaju izdatke za dolazak iz mjesta prebivališta odnosno boravišta do mjesta gdje treba obaviti vještačenje kao i povratak u prebivalište odnosno boravište. Ti troškovi obuhvaćaju i izdatke za prijevoz sredstvima javnog prometa u mjestu prebivališta odnosno boravišta. Vještak je prema sadržaju zapisnika s glavne rasprave pristupio na istu radi očitovanja na iznesene primjedbe tužitelja na nalaz i mišljenje, ali je tražio i naknadu na ime dnevnice i prenoćišta. U takvoj situaciji isti je na glavnu raspravu mogao pristupiti na način da organizira dolazak sredstvima javnog prijevoza (autobus). Kako prema dostupnim podacima autoprijevoznik A. d.o.o. R. ima cijenu autobusne povratne karte na relaciji S.-R.-S. u ukupnom iznosu od 456,00 kn, to vještaku pripada naknada za prijevozne troškove u navedenom iznosu, sukladno citiranoj odredbi Pravilnika, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev neosnovan.

Međutim, kako iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj već uplatio iznos od 1.926,00 kn na ime podmirenja troškova vještaka, to je neosnovano istom pobijanim rješenjem odmjeren daljnji trošak od 2.388,00 kn i tužitelj pozvan taj iznos isplati vještaku. Ovo iz razloga što prethodno uplaćeni iznos od 1.926,00 kn obuhvaća sukladno dostavljenom troškovniku vještaka (list 554 spisa 800,00 kn + 445,00 kn + 225,00 kn + 456,00 kn) kako troškove pristupa na ročište, tako i troškove hotelskog smještaja, dnevnice, te troškove javnog prijevoza u iznosu od 456,00 kn, pa je neosnovan pozvan na uplatu daljnjeg iznosa.

Stoga je uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje valjalo ukinuti primjenom odredbe čl.380. t.3. ZPP-a.

U Rijeci, 21. prosinca 2016. godine

SUTKINJA

Lidija Oštarić Pogarčić

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Vraćamo vam spis s pet istovjetnih primjeraka odluke suda drugog stupnja.