I Kž-25/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-25/1992-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te mr. Frančula Rudolfa i Mikor Milivoja kao članova vijeća i stručnog suradnika Papeš Branke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. N. I. zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama javnog tužioca i optuženika podnesenim protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 13. studenog 1991, K-78/91, u sjednici održanoj 8. travnja 1992, saslušavši zamjenika javnog tužioca

Hrvatske Pulišelić Petra,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba javnog tužioca, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se opt. N. I. za kriv. djelo zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim po čl. 83. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet (5)godina.

II. Žalba opt. N. I. odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružni sud u Bjelovaru oglasio je krivim N. I. zbog krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st.

1. KZRH, pa ga je primjenom tog zakonskog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Protiv te presude žale se javni tužilac i optuženik zbog odluke o kazni, pa su predložili da se pobijana presuda preinači i to, javni tužilac da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju, a optuženik da mu se izrekne blaža kazna.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Izjašnjavajući se, temeljem čl. 370. st. 2. Zakona o krivičnom postupku koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o krivičnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZKP), javni tužilac Hrvatske predložio je da se žalba optuženika odbije, a uvaži žalba javnog tužioca, kod kojeg prijedloga je zamjenik javnog tužioca ostao i u sjednici vijeća.

Žalba javnog tužioca je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Prije razmatranja žalbenih razloga, ovaj drugostepeni sud je po službenoj dužnosti, a temeljem čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP-a ispitao prvostepenu presudu da li postoji povreda odredaba krivičnog postupka iz čl. 364. st. 1. toč. 1., 5., 6., 8. do 11. ZKP i da li je na štetu optuženika povrijeđen Krivični zakon (čl. 365. ZKP-a) te utvrdio da ne postoje navedene postupovne povrede niti je Krivični zakon povrijeđen na štetu optuženika.

U pravu je javni tužilac kada tvrdi da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne optuženiku nije uzeo u obzir sve otegotne okolnosti, a niti je u dovoljnoj mjeri cijenio i one otegotne okolnosti koje je uzeo u obzir, dok je s druge strane precijenio olakotne okolnosti.

Dosadašnja višestruka osuđivanost optuženika za imovinske delikte (od 1973. do 1987. godine osuđivan je osam puta za kriv. djela teške krađe, odnosno krađe, na sveukupnu kaznu zatvora u trajanju od devet godina i deset mjeseci), ukazuje da se radi o osobi koja je očigledno sklona vršenju krivičnih djela i višestrukom povratniku.

Nadalje, presudom Okružnog suda Bjelovar od 8. studenog 1987. godine broj K-118/87 N. I. suđen je zbog dva krivična djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZRH na jednu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i nedugo nakon izdržane (i djelomično amnestirane) kazne on ponovno vrši istovrsno krivično djelo. Kada se pritom ima u vidu činjenica da je silovanje izvršio nad staricom od 84 godine, bolesnom, skoro potpuno nemoćnom (ležala je u krevetu, živi sama, ne može mu pružiti značajniji otpor, u nezaključanoj kući i pritom joj još nanosi lake tjelesne povrede), onda je u pravu javni tužilac kada u ovakvom postupanju optuženika nalazi elemente brutalnosti i izuzetne grubosti u izvršenju krivičnog djela.

Prema tome, ranija osuđivanost optuženika, između ostalog i za krivična djela silovanja (radi se o specijalnom povratniku), okolnosti pod kojima je djelo izvršio (silovao je bolesnu, staru i nezaštićenu ženu) nedvojbeno ukazuje na sklonost optuženika vršenju nasilja i teških krivičnih djela. Kada se još pritom ima u vidu da se radi o psihopatskoj i sociopatskoj ličnosti sklonoj alkoholizmu, onda sve to ukazuje na visoki stupanj krivične odgovornosti optuženika i težinu učinjenog krivičnog djela, pa se upravo zato izrečena kazna po prvostepenom sudu ukazuje preblagom, kako gledajući sa aspekta generalne, tako posebno i specijalne prevencije, i to zbog toga jer do sada izrečene kazne na optuženika nisu imale nikakav odgojni utjecaj, a pogotovo ga nisu spriječile da čini krivična djela, niti su ga preodgojile.

Upravo iz tih razloga, a posebno imajući u vidu navedene otegotne okolnosti i bez obzira na djelomično priznanje djela, (jer optuženik u stvari ne priznaje upotrebu sile), ovaj drugostepeni sud je izrekao optuženiku kaznu zatvora u trajanju od pet godina.

Kako je uvažena žalba javnog tužioca zbog odluke o kazni, to nije bilo opravdanja da se iz istog osnova uvaži i žalba optuženika. Okolnosti koje optuženik navodi u svojoj žalbi, tj. da je psihopatska i sociopatska osoba sklona alkoholu, te priznanje djela (zapravo samo spolnog akta kojeg je izvršio protiv volje oštećenice, ali ne i upotrebu sile) prvostepeni je sud cijenio i (precijenio), a okolnost što se on odazivao pozivima suda unatoč prometnim teškoćama izazvanim ratom u Republici Hrvatskoj, ne mogu biti olakotne kod odmjeravanja kazne jer je odazivanje sudskim pozivima zakonska obaveza optuženika. Nije zato osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Iz navedenih razloga, a temeljem čl. 387. st. 1.

ZKP-a presuđeno je kao u izreci.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Papeš Branka v.r.

Kocijančić Erika v.r.