Croatian Supreme Court dismisses appeal on marital property division based on equal contribution and lack of valid gift.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against the lower court's ruling on marital property division. The court found that the wife's contributions, including domestic labor and child-rearing, justified an equal 50/50 split despite the husband's higher income. The husband's claim that he gifted half his share to his son was rejected as legally ineffective without a formal agreement.
Legislator headnote
AI generatedZakon o braku i porodičnim odnosima čl. 277., 283., 287.; Zakon o parničnom postupku čl. 354., 375., 386., 393.: Marital property is divided based on total contributions including domestic work; unilateral gifts of shares to third parties without agreement are ineffective and do not alter division rights.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2345/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan- Maoduš kao predsjednika vijeća, te Stanislava Plazonića, dr. Ive Grbina, Miroslave Vekić i Vesne Milošević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B.M. iz D., koju zastupa punomoćnik Z.Č., odvjetnik iz K., protiv tuženika J.M. iz D., kojeg zastupa punomoćnik V.D., odvjetnik iz K., radi utvrdjenja bračne tečevine, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 28. siječnja 1992. br. Gž 11/92, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 13. svibnja 1991. br. P 1160/89, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 1993.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Sud drugog stupnja je odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu suda prvog stupnja kojom je utvrdjeno da bračnu imovinu stranaka na jednake dijelove (svakog u 1/2 dijela) sačinjavaju pokretnine i nekretnine pobliže opisane u izreci te presude i kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 61.500 HRD.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje odnosno preinači uz dosudu mu parničnog troška.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se Javni tužitelj Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zato, jer po ocjeni ovoga revizijskog suda ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje revident i jer ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92) - dalje ZPP, na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Revident neosnovano ukazuje da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP kada navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi glede njegovog prigovora da prijeporna novosagradjena kuća u G.S. ne može biti predmetom ovoga spora, jer da je u postupku utvrdjeno da je on svoj dio kuće darovao sinu stranaka.
To zato jer taj prigovor zbog njegove pravne nerelevantnosti (neodlučnosti) za rješenje ovoga spora, sud drugog stupnja nije ni trebao cijeniti (čl. 375. st. 1. ZPP), a prema tome ni navoditi razloge glede njegove neosnovanosti.
Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Sud drugog stupnja je uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbio žalbu revidenta i potvrdio presudu suda prvog stupnja kada je ocijenio pravilnim utvrdjenje suda prvog stupnja da je prijeporna imovina (pokretnine i nekretnine) zajednička imovina stranaka u smislu odredbe čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" br. 51/89 i 59/90) - dalje ZBPO i da strankama prema njihovom doprinosu u stjecanju te imovine (čl. 287. ZBPO) pripada pravo suvlasništva u 1/2 dijela.
Revident neosnovano osporava pravilnost navedenog zaključka sudova glede utvrdjenja navedenih suvlasničkih dijelova kada ponavlja tvrdnje da je njegov doprinos u stjecanju prijeporne imovine daleko veći od doprinosa tužiteljice, pa da mu stoga i pripada pravo na daleko veći suvlasnički dio od onoga kojeg su mu sudovi utvrdili. Naime, revident neosnovano smatra da mu pripada pravo na veći suvlasnički dio od po sudovima utvrdjenog jer da je njegov novčani doprinos u stjecanju prijeporne imovine bio znatno veći.
To zato jer iz utvrdjenja sudova, koja se temelje na pravilnoj ocjeni izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP), proizlazi i po ocjeni ovoga suda da su doprinosi stranaka u stjecanju prijeporne imovine podjednaki i da im stoga u smislu odredaba čl. 287. ZPP pripada pravo suvlasništva u 1/2 dijela.
Revidentu je za odgovoriti da se doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine u smislu odredbe čl. 287. st. 2. ZBPO ne odredjuju samo prema osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova nego i prema pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine.
S obzirom na utvrdjenja sudova, da je revidentova zarada u vrijeme stjecanja prijeporne imovine bila veća od tužiteljičine, te da je tužiteljica za 20 godina braka stranaka, pored ostvarivanja zarade iz radnog odnosa, obavljala sve kućne poslove, brinula se o odgoju i podizanju dvoje njihove djece, te vodila brigu o održavanju te imovine, posebno za vrijeme dok se je revident nalazio na radu u inozemstvu, pa su stoga sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su utvrdili da strankama u prijepornoj imovini pripada pravo suvlasništva u 1/2 dijela.
Neosnovan je i revidentov prigovor da se prijeporna novosagradjena kuća u G.S. ne može smatrati zajedničkom imovinom stranaka jer da je on svoju 1/2 te kuće darovao sinu stranaka.
To zato jer iz utvrdjenja sudova, kako je već naprijed navedeno, proizlazi da je navedena kuća zajednička imovina stranaka, i jer prema odredbi čl. 283. st. 1. ZBPO, zajedničkom imovinom bračnih drugovi raspolažu sporazumno.
S obzirom na utvrdjenje sudova da ne postoji sporazum stranaka glede navedenog darovanja dijela navedene prijeporne kuće i jer prema odredbi čl. 283. st. 2. ZBPO svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom medju živima, pa je stoga je navedeno darovanje bez pravnog učinka i nije odlučno za rješenje ovoga spora.
Prema iznijetom odlučeno je kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 28. siječnja 1993.
Predsjednik vijeća:
Radomira Felicijan-Maoduš v.r.