Rev-1697/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1697/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. N. iz I., koga zastupa punomoćnik A. R., odvjetnik iz I., protiv tuženika Općine Imotski po pravnim sljednicima Županiji splitsko-dalmatinskoj, Gradu Imotski, Općini Runovići-Zmijavci, Općini Proložac Donji, Općini Lovreć, Općini Cista Provo, Općini Podbablje i Općini Zagvozd, koje zastupa Državno pravobraniteljstvo Imotski, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 1994. godine, br. Gž 1935/94, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Imotskom od 25. veljače 1994. godine, br. P 121/94, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika i preinačena presuda suda prvog stupnja u dijelu, kojim je tužitelju dosuđena naknada plaće za razdoblje od 21. siječnja 1991. do 30. rujna 1993. godine sa zateznim kamatama na način, da je tužitelj odbijen s navedenim dijelom tužbenog zahtjeva.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijanu presudu preinači na način da se žalba tuženika odbije, podredno da se istu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP) jer presude sudova nižega stupnja sadrže razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude u ovom sporu i može se ispitati njihovu pravilnost.

Tužitelj u tužbi navodi, da je rješenjem Općine Imotski, Sekretarijata za opću upravu broj 2129-03-01-91-01 od 11. siječnja 1991. godine prestao radni odnos tužitelju na radnom mjestu šefa Odsjeka za građevinarstvo, urbanizam i dr., sa 21. siječnjem 1991. godine uz dokup staža u trajanju od tri godine i dva mjeseca kao uvjeta za ostvarenje prava na prijevremenu mirovinu.

Tužitelj je blagovremeno uložio prigovor na navedenu odluku o kojem nije odlučeno, pa je bio prisiljen ustati predmetnom tužbom.

Tužitelj u tužbenom zahtjevu traži poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa, povrat na ranije radno mjesto i isplatu osobnog dohotka od 21. siječnja 1991. godine pa nadalje.

Sud prvog stupnja je utvrdio, da je tužba u dijelu koji se odnosi na postavljeni tužbeni zahtjev za poništenje Odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja kod tuženika odbačena pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja kao nepravovremena. Unatoč tome, sud prvog stupnja je ocijenio da je pobijano rješenje tuženika doneseno od strane nenadležnog organa i da stoga ne proizvodi pravne učinke. Sud prvog stupnja imajući u vidu navedeno je prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće na način naveden u izreci pod I presude suda prvog stupnja, jer je zaključio da se tužitelj kroz sporno razdoblje nalazi u radnom odnosu kod tuženika.

Sud drugog stupnja nasuprot suda prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom za isplatu naknade plaće kroz sporno razdoblje. Naime, sud drugog stupnja je pravilno ocijenio, da sud prvog stupnja više nije mogao ocjenjivati zakonitost pobijane odluke tuženika o prestanku radnog odnosa s obzirom da je tužitelj s tužbom glede tog dijela tužbenog zahtjeva zakasnio i da je o tome u ovom postupku već pravomoćno odlučeno (čl. 333. ZPP).

Dakle, kako je tužitelju na zakonit način prestao radni odnos kod tuženika, sud drugog stupnja pravilno je ocijenio da tužitelju kroz to razdoblje ne pripada pravo na naknadu plaće, pa ga je osnovano s tim zahtjevom odbio.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 5. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.