I Kž-276/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 276/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 15. prosinca 2004. godine, br. K- 40/04, u sjednici održanoj dana 30. kolovoza 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Nadu Kolak-Parfenjuk,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Šibeniku, presudom od 15. prosinca 2004. godine, br. K-276/05 proglasio je krivim opt. A. Š., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ i na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, koju je na temelju čl. 54. st. 1. i 2. KZ istodobno zamijenio radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana, koji će se rad za opće dobro na slobodi izvršiti u roku od šest mjeseci, računajući od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od optuženika se oduzima opojna droga marihuana, kao i sredstva za njezino uživanje, privremeno oduzeto prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 12. kolovoza 2004. godine.

I Kž 276/05-3

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka i isti padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, koja neće biti zamijenjena radom za opće dobro na slobodi.

Optuženik je po branitelju N. D. odvjetniku iz Š. podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 19. travnja 2005. godine br. KŽ-DO-714/05, podržao je žalbu državnog odvjetnika, ali ne zbog nepotpuno već pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, za koje zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske smatra da je pogrešno utvrđeno, smatrajući da je ispušteni dio inkriminacije dokazan, budući je priznanje optuženika suglasno ostalim provedenim dokazima.

Pri tome se žalitelj poziva na rezultate provedene pretrage od 12. kolovoza 2004. godine, kada su djelatnici policije u optuženikovoj kući, pronašli metalne posude, zemlju, kante, alat i sredstva potrebna za uzgoj marihuane, što je međutim, dokaz da je optuženik marihuanu uzgajao tijekom 2004. godine, što je i prvobitna inkriminacija u podnesenoj optužnici.

Jesu li pronađena sredstva i alati korišteni i ranijih godina, za uzgoj marihuane, nije dokazano, a samo priznanje optuženika da je marihuanu uzgajao i tijekom 2003. godine je nedovoljno za donošenje osuđujuće odluke i u tom dijelu, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud.

S obzirom da državni odvjetnik u žalbi ne predlaže nove dokaze nije osnovana žalba zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a s obzirom na sve navedeno niti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik se žali i zbog odluke o kazni navodeći da izrečena kaznena sankcija ne odgovara stupnju krivnje optuženika, težini kaznenog djela i društvenoj opasnosti i da se njome ne mogu postići ciljevi specijalne i generalne prevencije. Smatra da optuženikovo priznanje je bilo bez ikakvih rezultata, s obzirom da su djelatnici policije na mjestu događaja zatekli i pronašli svu opojnu drogu i sredstva za njezino dobivanje, pa je stoga priznanje optuženika precijenjeno kao i njegovo ponašanje pred sudom u čemu žalitelj ne vidi ništa posebno, izvan uobičajenog ponašanja. Kajanje i obećanje da više neće činiti kaznena djela žalitelj također nalazi precijenjenom olakotnom okolnošću, pa smatra da prvostupanjski sud propustio cijeniti kao otegotno da je optuženik posijao veći broj sjemenki indijske konoplje

I Kž 276/05-3

od kojih je niklo 24 stabljike, da ih je uzgajao najmanje tri mjeseca i da je u to uložio velik trud, što sve ukazuje na izrazito visok stupanj upornosti na njegovoj strani.

U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je optuženik organizirao vrlo složenu proizvodnju marihuane, na način koji ukazuje na veći stupanj odlučnosti da proizvede nedopuštenu materiju, međutim, ta činjenica nije dostatna da bi se izrečena kaznena sankcija po prvostupanjskom sudu, izmijenila.

Naime, prvostupanjski sud je, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrdio sve činjenice o kojima ovisi odabir vrste i visine kaznene sankcije, cijeneći optuženiku kao olakotno potpuno i nedvojbeno priznanje utuženog kaznenog djela, ponašanje pred sudom i jasno izraženo kajanje, te obećanje da se nešto slično neće ponoviti, te činjenicu da ranije nije osuđivan, sve navedene okolnosti je adekvatno ocijenio i optuženiku izrekao kaznu zatvora, istodobno odlučivši da je zamijeni radom za opće dobro na slobodi, što prihvaća i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, smatrajući da s obzirom na sve okolnosti, za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba državnog odvjetnika niti zbog odluke o kazni.

Ispitujući pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. ZKP, nisu nađene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, pa je na temelju čl. 387. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 30. kolovoza 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v. r.

Josip Budinski, v. r.