Rev-359/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 359/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. R. i B. R., oboje iz Z., te oboje zastupanih po punomoćniku N. D., odvjetnici iz Z., protiv tuženika A. T. i S. T., oboje iz Z., oboje zastupanih po punomoćniku V. K.-Š., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i činidbe, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zlataru od 12. svibnja 1999. godine, broj: Gž-974/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zlataru od 07. veljače 1997. godine, broj: P-250/94, u sjednici održanoj dana 09. srpnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se djelomično revizija I- i II-tužitelja, te se djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Zlataru od 12. svibnja 1999. godine, broj: Gž-974/99 i presuda Općinskog suda u Zlataru od 07. veljače 1997. godine, broj: P-250/94 u st. I. izreke, kao i u odluci o parničnom trošku i sudi:

1. Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti otjecanja otpadnih voda i postavljanja kanalizacijskih cijevi od kuće i dvorišta tuženika sagrađenih na čkbr. 11/7 k.o. Z. preko nekretnina tužitelja označenih sa čkbr. 654/11 k.o. Z., cijelom dužinom nekretnine do mjesnog potoka.

2. U preostalom dijelu revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

3. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da ne postoji pravo stvarne služnosti otjecanja otpadnih voda i postavljanja kanalizacijskih cijevi od kuće i dvorišta tuženih sagrađenih na čkbr. 11/7 k.o. Z. preko nekretnina tužitelja označenih na čkbr. 654/11 k.o. Z., cijelom dužinom nekretnina do mjesnog potoka.

Zabranjuje se tuženima daljnje izvršavanje sadržaja služnosti opisano u toč. I. ove presude, te im se nalaže ukloniti postavljene kanalizacijske cijevi s parcele tužitelja čkbr. 654/11 k.o. Z. kao i naknaditi tužiteljima prouzročeni parbeni trošak, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja."

Naprotiv, tužitelji su dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženima parnični trošak, u iznosu od 4.000,00 kn.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu u cijelosti.

Protiv te presude reviziju su izjavili tužitelji zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Prema utvrđenjima sudova, a što ni među strankama nije sporno proizlazi da se na nekretninama tužitelja proteže kanalizacija kojom otječu otpadne vode s nekretnine tuženih do potoka Z1 . u Z ., koje kanalizacijske cijevi su ukopane u zemlju, a protežu se pravcem ucrtanim u skici očevida (list spisa 5).

Sudovi dalje utvrđuju da je do polaganja kanalizacijskih cijevi došlo na temelju usmenog sporazuma između stranaka, koji je realiziran, pa pozivajući se na odredbu čl. 73. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 i dr. – ZOO), smatraju da je usmenim ugovorom zasnovana stvarna služnost jer je došlo do realizacije tog ugovora postavljanjem kanalizacijskih cijevi po zemljištu tužitelja.

Prema odredbi čl. 51. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (ZOVO, koji je stupio na snagu 01. rujna 1980. godine), a koji bi se u konkretnom slučaju primjenjivao s obzirom na zaključenje pravnog posla i njegovu realizaciju, stvarnopravna služnost zasniva se pravnim poslom, odlukom državnog organa i dosjelošću, a prema čl. 52. citiranog Zakona na temelju pravnog posla stvarna se služnost stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

Kako je dakle pravni posao tek pravna osnova, a za stjecanja prava stvarne služnosti neophodan je i način stjecanja, tj. upis u zemljišnu knjigu, koji upis suprotno izjavljenom stajalištu nižestupanjskog suda ima konstitutivni karakter.

Stoga, ako nema upisa pravni posao ostaje u području obveznog prava sve i kad je ovlaštenik stupio u posjed i otpočeo s nesmetanim vršenjem sadržaja prava stvarne služnosti. Slijedom izloženog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu kako je navedeno u izreci, a temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a, jer nije utvrđena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

No, valjalo je odbiti reviziju tužitelja u dijelu koji se odnosi na zahtjev uklanjanja postavljanja kanalizacijskih cijevi i zabranu tuženima daljnjeg izvršavanja sadržaja služnosti s razloga jer se ne radi o nezakonitom zadiranju u vlasništvo tužitelja s obzirom da i usmeni pravni posao ako je izvršen što su sudovi utvrdili u konkretnom slučaju proizvodi pravni učin i obvezuje stranke.

Valjalo je stoga u tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a.

Odluka o parničnom trošku, a s obzirom na polovičan uspjeh tužitelja odnosno tuženika preinačena je temeljem čl. 154. st. 2., tako da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zagrebu, 09. srpnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v.r.