Rev-538/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 538/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Gordane Matasić-Špoljarić i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik iz Z., protiv tuženice V. Č. iz K., koju zastupa punomoćnik B. M. odvjetnik iz K., radi povrata zajma, rješavajući reviziju tužene V. Č. protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku posl. broj Gž-856/04 od 17. ožujka 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini posl. broj P-748/00 od 27. veljače 2004., u sjednici održanoj 17. rujna 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"Nalaže se tuženoj V. Č. iz K., da solidarno s A. Č. kojem je već pravomoćnom presudom naložena isplata tužitelju, plati tužitelju V. D. iz Z., iznos od 232.000,00 kn sa kamatom u visini od 50% zakonske zatezne kamate za vrijeme od 01. siječnja 1995. do 31. prosinca 1997. i dalje sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 1998. do plateža, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.235,44 kn, sve u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude tužena V. Č. izjavila je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava odnosno pogrešne primjene odredbe čl. 295. Zakona o braku i porodičnim odnosima. U reviziji opisno ukazuje i na bitne povrede odredaba Zakona o parničnom l. 354., i predlaže da nižestupanjske presude budu ukinute i tužbeni zahtjev postupku iz č

odbijen, odnosno da predmet bude vraćen na ponovni postupak Općinskom sudu u Kutini.

Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11., jer izreke presuda nisu nerazumljive, ne proturječe same sebi i danim razlozima, sadrže razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. ZPP-a, jer je sud drugog stupnja ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom prijeporu.

Revizijom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. ZPP-a revizija ne može podnijeti.

U ovom stadiju postupka je prijeporno da li postoji valjan pravni osnov po kojem bi tužena zajedno sa svojim suprugom bila solidarno obvezna na vraćanje zajma kojeg je tužitelj dao njenom suprugu, a u iznosu od 232.000,00 kn.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da je suprug tužene temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini broj P-58/99 od 10. rujna 1999. obvezan isplatiti tužitelju 232.000,00 kn i to po osnovu zajma kojeg je tužitelj dao suprugu tužene, a koji zajam suprug tužene nije vratio tužitelju. Nadalje utvrđuju da je revidentica novcem kojeg je njen suprug dobio u zajam od tužitelja kupila na svoje ime stan u K.. U tom stanu da stanuju tuženica i njen suprug. Iz iznijetog se zaključuje da je tužena znala za zajam kojeg je od tužitelja uzeo njen suprug, da se s uzimanjem istog suglasila i da je postojala suglasnost nje i supruga da se tim novcem kupi stan u kojem oni i stanuju, te da su kupnjom istog zadovoljili svoje stambene potrebe.

Dakle, da se radi o ulaganjima većih razmjera koja prelaze okvire uobičajenih podmirenja tekućih potreba porodične zajednice, ali kako je tužena znala za zajam kojeg je suprug uzeo od tužitelja i s uzimanjem istog se suglasila te taj novac uz suglasnost supruga upotrijebila za povećanje imovine tj. za rješavanje njihovih stambenih potreba, to je i tužena u obvezi solidarno sa svojim suprugom tužitelju vrati zajam kojeg je uzeo njen suprug od tužitelja.

Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 414. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), traženje tužitelja i u odnosu na tuženu se pokazuje utemeljenim, jer svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njeno ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena ta obveza.

I radi iznijetog temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 17. rujna 2008.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.