Gzp-1518/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1518/10-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Jadranku Jugu, u pravnoj stvari I predlagatelja S. B. i II predlagateljice R. B. iz Z., koje zastupaju punomoćnici M. i M. H., odvjetnici u O., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 16. kolovoza 2010., 20. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I predlagatelju S. B. u iznosu od 7.000,00 kn i II predlagateljici R. B. u iznosu od 7.000,00 kn. II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelji su 16. kolovoza 2010. podnijeli ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09, 116/10 - dalje: ZS) u kojem su naveli da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Opatiji pod poslovnim brojem P-256/06, a koji se radi odlučivanja o žalbi vodi pred Županijskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Gž-203/07.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje zastupa protustranku u ovom predmetu nije se očitovalo o navedenom zahtjevu predlagatelja.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Opatiji poslovni broj P- 256/06 (ranije poslovni broj P-65/02 i P-612/02), očitovanja Županijskog suda u Rijeci od 28. listopada 2010., i službenom provjerom u pisarnici Općinskog suda u Opatiji, utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01. - dalje: Ustav):

- 13. veljače 2002. tužitelji su podnijeli sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva u prilogu koje su dostavili dokumentaciju u spis,

- na ročištu održanom 26. ožujka 2002. donijeta je presuda zbog izostanka,

- na navedenu presudu zbog izostanka suda prvog stupnja tuženica je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje, podredno žalbu 22. svibnja 2002.,

- 19. lipnja 2002. održano je ročište na kojem je naloženo tuženici dostaviti medicinsku dokumentaciju u spis

- 18. rujna 2002. održano je ročište povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje na kojem je saslušana tuženica te je tuženici dodijeljen daljnji rok radi dostave medicinske dokumentacije u spis,

- 4. studenog 2002. tužitelji su podnijeli sudu podnesak,

- na ročištu održanom 11. studenog 2002. dopušten je povrat u prijašnje stanje, stavljena je izvan snage navedena presuda zbog izostanka, tuženica je podnijela odgovor na tužbu, saslušan je svjedok, proveden je dokaz saslušanjem stranaka te je strankama naloženo dostaviti dokumentaciju u spis,

- ročištu održanom 5. prosinca 2002. raspravljano je o meritumu stvari, tužitelji su udovoljili raspravnom rješenju suda, zaključena je glavna rasprava i donijeta prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja,

- na navedenu presudu suda prvog stupnja tužitelji su podnijeli žalbu 4. ožujka 2003.,

- izviješćem od 11. travnja 2003. spis je dostavljen sudu drugog stupnja radi donošenja odluke o žalbi tužitelja,

- odlukom suda drugog stupnja od 5. travnja 2006. djelomično je potvrđena, a djelomično ukinuta navedena presuda suda prvog stupnja,

đeno je zbog neuredne dostave za tuženicu,

- ročište zakazano za 2. lipanj 2006. odgo

- na ročištu održanom 3. srpnja 2006. izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, zaključena je glavna rasprava i zakazano ročište za objavu presude,

- 14. srpnja 2006. donijeta je prvostupanjska presuda kojom je djelomično usvojen tužbeni zahtjev tužitelja,

- na navedenu presudu suda prvog stupnja tuženica je podnijela žalbu 27. rujna 2006.,

- protiv iste presude žalbu su podnijeli i tužitelji i to 30. rujna 2006.,

- izviješćem od 18. prosinca 2006. spis je dostavljen drugostupanjskom sudu radi donošenja odluke o žalbama stranaka,

- presudom suda drugog stupnja od 9. srpnja 2010. odbijene su žalbe stranka kao neosnovane i potvrđena navedena presuda suda prvog stupnja,

- presudu suda drugog stupnja tužitelji su primili 27. rujna 2010.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljima pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje koje protekne od podnošenja tužbe sudu pa do donošenja odluke povodom njezinog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Međutim, u konkretnom slučaju, a obzirom da je u tijeku ovog postupka pravomoćno odlučeno o pravima predlagatelja pravno relevantno razdoblje teče od dana podnošenja tužbe 13. veljače 2002. i traje do 27. rujna 2010.., kao dana kada su predlagatelji zaprimili drugostupanjsku odluku kojom je postupak pravomoćno dovršen, što ukupno iznosi 8 (osam) godina, 7 (sedam) mjeseci i 14 (četrnaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem postupka pred Općinskim sudom u Opatiji i Županijskim sudom u Rijeci, predlagateljima povrijeđeno ustavno pravo da zakonom neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njihovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Prema ocjeni ovog suda, postupanje Općinskog suda u Opatiji pravno relevantnom razdoblju, usprkos tome što je proveo ročišta na kojima su izvedeni dokazi uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem stranka i svjedoka te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale pravomoćnim okončanjem postupka, u ukupno osmogodišnjem trajanju postupka, ukazuje na neučinkovito postupanje suprotno načelima ekonomičnosti postupka sadržanog u odredbi članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) kao i načelu koncentracije i jedinstva glavne rasprave (članak 298. i članak 311. stavak 2. ZPP). Na neučinkovitost u postupanju suda prvog stupnja ukazuje i činjenica što je presuda od 5. prosinca 2002. djelomično ukinuta odlukom višeg suda. Analizirajući postupanje drugostupanjskog suda zaključak je ovog suda da njegovo postupanje nije bilo aktivno jer je o žalbi protiv prvostupanjske odluke od 5. prosinca 2002. odlučio tek po proteku 3. godine i 4. mjeseca, a protiv presude od 14. srpnja 2006. po proteku više od 4 godine i 11 mjeseci, a što se ocjenjuje kao izrazito neažurno postupanje.

Prema ocjeni ovog suda postupak je u izvjesnoj mjeri činjenično složen obzirom da je radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno saslušati stranke i svjedoka te temeljem ocjene njihovog iskaza i cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja. Postupovna pak složenost proizlazi iz činjenice što je donijeta presuda zbog izostanka pa je prije daljnjeg odlučivanja o meritumu stvari bilo potrebno odlučiti o prijedlogu tuženice za povrat u prijašnje stanje kao i može li se ostaviti na snazi presuda zbog izostanka.

Predlagatelji, kao tužitelji u predmetnom parničnom postupku svojim procesnim držanjem nisu doprinijeli duljini trajanja postupka.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (dvanaest godina), postupanja nadležnih sudova, unatoč složenost postupka, predlagateljima povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud odmjerio je u iznosu 7.000,00 kn svakom od predlagatelja, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje složenih i otežanih gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 20. svibnja 2011.

S U D A C:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.