Rev-2039/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2039/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Grbin Ive kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnić i Jakoba Miletić, kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja S. D. iz P., koga zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik iz P., protiv tužene Z. C. Filijala iz P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 11. ožujka 1991. br. Gž-330/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 25. rujna 1990. br. P-872/89, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 1991. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od dana 11. ožujka 1991. godine pod poslovnim brojem Gž-330/91, kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu naknade materijalne štete sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Protiv ove pravomoćne.presude Okružnog suda reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon je preuzet temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu; ZPP) prvostepeni sud je reviziju, tužitelja dostavio tuženoj i nadležnom javnom tužiocu.

Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja, a javni tužilac Hrvatske se o istoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nije sporno da je dana 25. prosinca 1988. godine oko 22,30 sati tužitelj u saobraćajnoj nezgodi pretrpio štetu na svom osobnom automobilu.

Nadalje, nije sporno da je automobil tužitelja u to vrijeme bio kasko osiguran kod tužene zajednice osiguranja.

Sporno je pitanje odgovornosti za nastalu štetu.

U provedenom postupku prvostepeni sud je utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenje:

- da su tužitelju u vrijeme saobraćajne nezgode bila poznata pravila osiguranja koja su mu, a prema Ugovoru o kasko osiguranju bila predana i koja su bila sastavni dio potpisane police osiguranja (čl. 902. st. 4. Zakona o obveznim odnosima "Službeni list SFRJ“ br. 29/78 i 57/89),

- da je tužitelj upravljao svojim osobnim automobilom, po suhom kolniku, na mjestu gdje je postojala gradska rasvjeta da je bez znatnijeg kočenja udario sa strane u zaustavljeni osobni automobil,

- te da je tužitelj u momentu saobraćajne nezgode bio pod utjecajem alkohola, a koje utvrđenje je uslijedilo iz ponašanja tužitelja, jer je tužitelj izbjegao alkotestiranje i onemogućio da se utvrdi (ne)postojanje alkohola u krvi u trenutku nastanka saobraćajne nezgode.

Valjan je stav nižestepenog suda da presumirani alkohol, u smislu Pravilnika za osiguranje automobilskog kaska Z. C., sam po sebi nije dovoljan da bi doveo do gubitka prava iz kasko osiguranja. Stoga kada je sud, a s obzirom na naprijed iznesena utvrđenja, stao na stanovište da postoji uzročna veza između alkoholiziranosti tužitelja i štetne posljedice, na način da je upravo zbog alkoholiziranosti tužitelj bio u nemogućnosti da upravlja motornim vozilom u skladu sa prometnim propisima i da je alkoholiziranost dovela do nastanka saobraćajne nezgode a time do štete na strani tužitelja. Stoga tužena Z. nije odgovorna tužitelju za nastalu štetu i nižestepeni sud je valjano primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete po osnovu kasko osiguranja.

Iz izloženog dakle slijedi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a kako nije ostvaren ni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na čije postojanje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 11. prosinca 1991. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v. r.