Revr-109/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 109/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej kao predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. iz K. P., zastupanog po M. P., odvjetniku iz V., protiv tuženika INA – Industrija nafte d.d. iz Z., zastupanog po J. J.-K., dipl. pravnici, radi utvrđenja ništavosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici br. Gž 337/08-2 od 04. prosinca 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici br. P 547/07-86 od 15. veljače 2008., u sjednici održanoj 04. lipnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se traži da se utvrdi nedopuštenost redovitog otkaza ugovora o radu danog tužitelju tuženikovom odlukom o otkazu od 31. svibnja 2001. te da radni odnos tužitelja prema ugovoru o radu od 12. srpnja 1999. s aneksom od 18. veljače 2000. nije prestao i da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove prodavača na benzinskoj postaji P. u Poslovnoj jedinici B. i isplatiti mu neisplaćene iznose naknade plaće kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP), s prijedlogom da revizija bude prihvaćena, pobijana presuda da bude ukinuta i predmet vraćen

enje.

prvostupanjskom sudu na ponovno suđ

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih reviziji, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da ti revizijski razlozi ne postoje.

U ovoj parnici tužitelj ostvaruje sudsku zaštitu prava iz radnog odnosa zahtjevom za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika danog mu odlukom tuženika od 29. lipnja 2001., sa zahtjevom za vraćanje na rad i naknadu plaće za razdoblje od prestanka radnog odnosa do povratka na rad. Kao otkazni razlog u odluci o otkazu je navedeno da je tužitelj radeći na radnom mjestu prodavača na tuženikovoj benzinskoj postaji P. 03. veljače 2001. pri uporabi INA kartice korisnika tvrtke K. d.o.o. izdane za vozilo propustio izvršiti kontrolu registarske oznake na vozilu s registarskom oznakom na kartici te da je izdao jedan račun bez stvarne prodaje dizel goriva u vrijednosti od 2.000,00 kn koji je zatvorio tom karticom, a navedeni iznos mijenjao za gotovinu i tako oštetio tuženika za navedeni iznos. Raspravljajući i ocjenjujući pitanje dopuštenosti otkaza u odnosu na tužiteljevu tvrdnju da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz, sudovi su utvrdili da je sporni račun o prodaji dizel goriva u vrijednosti od 2.000,00 kn tužitelj izdao i zatvorio INA karticom trgovačkog društva K. d.o.o. Z. koja je glasila na vozilo registarske oznake …, da vlasnik tog vozila nije bilo navedeno trgovačko društvo već trgovačko društvo Z. t. d.o.o. iz Z. i da kritičnog dana kada je izdan račun spomenuto vozilo nije bilo na benzinskoj postaji u P., te su na temelju tih činjenica zaključili da je tužitelj izdao račun bez provjere registarske oznake na vozilu i registarske oznake upisane na INA kartici i da je isplatio gotovinu od 2.000,00 kn osobi koja mu je karticu predočila iako je znao za izričitu zabranu isplate gotovine na teret INA kartice, pa da takvo ponašanje tužitelja predstavlja tešku povredu radne obveze iz čl. 31. tuženikovog Pravilnika o radu.

Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP tužitelj u reviziji navodi da je obrazloženje nižestupanjskih presuda glede odlučnih činjenica proturječno jer da se prema obrazloženju presuda njegova povreda obveza iz radnog odnosa sastoji u tome da je pri uporabi INA kartice propustio izvršiti kontrolu registarske oznake na vozilu s registarskom oznakom na kartici te da je izdao račun bez stvarne prodaje dizel goriva u iznosu od 2.000,00 kn, pa onda taj iznos mijenjao za gotovinu, a da je sukladno organizacijskim odredbama tuženika tužitelj pri prodaji goriva bio dužan provjeriti da li registarski broj vozila odgovara broju na INA kartici kupca goriva, a da se tužitelju u nastavku stavlja na teret da je izdani račun pokrio INA karticom i onda taj iznos mijenjao za gotovinu pa da je riječ o dvije različite varijante koje se isključuju.

Za postojanje povrede iz radnog odnosa zbog koje je tuženik imao opravdani razlog tužitelju dati redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika na temelju odredbi čl. 106. st. 1. podst. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 6/95, 17/01) dovoljna je činjenica da je tužitelj izdao predmetni račun u kojem je neistinito navedena prodaja goriva za vozilo registarske oznake … za koje je izdana INA kartica dok stvarna prodaja goriva za to vozilo koje u vrijeme izdavanja računa nije uopće bilo na benzinskoj postaji u P., jer je već time tužitelj prekršio organizacijske propise tuženika o poslovanju INA karticama, a radnici benzinskih postaja tuženika, pa tako i tužitelj posebno su upozoreni na dužnost strogog pridržavanja tih akata.

Stoga nije od značaja da li je povredu radne obveze tužitelj počinio na način da bi iznos iz računa mijenjao za gotovinu.

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj neodlučno ističe da je tijekom postupka utvrđeno da odgovara količina prodanog goriva na blagajni i agregatima jer je nakon izdavanja računa bez stvarne prodaje goriva za vozilo na koju je račun glasio postojala mogućnost prodaje iste količine goriva bez izdavanja računa, odnosno otuđenja goriva, a da pritom obračun prodanog goriva na blagajni bude uredan.

Predmetnim tužbenim zahtjevom traži se da se utvrdi nedopuštenost otkaza ugovora o radu sklopljenog 12. srpnja 1999. s aneksom od 18. veljače 2000. te da radni odnos stranaka prema tom ugovoru nije prestao, pa se u reviziji također neodlučno ističe da su stranke sklopile novi ugovor o radu od 19. ožujka 2003. i da je tim ugovorom stavljen izvan snage otkazani ugovor jer ta okolnost predmetni tužbeni zahtjev ne čini osnovanim.

Slijedom izloženog na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 04. lipnja 2009.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.