Rev-1358/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1358/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Miljenke Vraničar, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. T. r. K. iz V., zastupane po punomoćniku mr. K. L., odvjetniku iz V., protiv tuženika Z. T. iz V., zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku iz V., radi rastave braka i dr., rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-315/01 od 15. veljače 2001. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Virovitici broj P-160/99 od 14. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 16. listopada 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Trošak odgovora na reviziju tužiteljici se ne dosuđuje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom rastavljen je brak između tužiteljice i tuženika sklopljen 30. travnja 1984. godine, zajednička maloljetna djeca M.T. i J.T. povjerena su na roditeljsku skrb majci Z.T., te je određen način održavanja susreta i druženja djece s ocem. Ujedno je tuženik, otac maloljetne djece, obvezan pridonositi za uzdržavanje maloljetne djece, za svako dijete po 1.000,00 kn mjesečno od 14. rujna 2000. godine pa nadalje, time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, a dospijevajuće najkasnije do svakog 5-og u mjesecu, na ruke majke i zakonske zastupnice, dok je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece, preko dosuđenih 1.000,00 kn mjesečno za svako dijete do zatraženih 1.500,00 kn mjesečno za svako dijete, te zahtjev za uzdržavanje djece u razdoblju od 01. veljače 1999. godine do 14. rujna 2000. godine.

Ujedno je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud ukine obje nižestupanjske presude u odnosu na obvezu tuženika za plaćanje doprinosa za uzdržavanje zajedničke maloljetne djece i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženika prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 390. st. 1. ZPP (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio je na odgovor tužiteljici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku, ovlaštenom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tužiteljica je na reviziju odgovorila.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže revizijskom sudu da reviziju tuženika odbaci kao nedopuštenu, odnosno predlaže reviziju odbiti i tužiteljici dosuditi trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 666,00 kn.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.

Revizija je nedopuštena.

U ovoj pravnoj stvari tužba je podnesena 11.ožujka 1999. godine, prvostupanjska presuda donesena je 14. rujna 2000. godine, dok je drugostupanjska presuda donesena 15. veljače 2001. godine.

Predmet spora u ovoj parnici predstavlja zahtjev tužiteljice za rastavu braka, određivanje uzdržavanja zajedničke maloljetne djece, određivanje načina održavanja susreta i druženja djece s roditeljima, te zahtjev za donošenje odluke da se maloljetna djeca povjere majci na roditeljsku skrb.

Protiv drugostupanjske odluke u predmetnoj parnici o uzdržavanju maloljetne djece tuženik je izjavio reviziju koja nije dopuštena.

Naime, prema odredbi čl. 364. st. 1. Obiteljskog zakona (“Narodne novine” broj 162/98 – u daljnjem tekstu OBZ) ako je prije dana početka primjene ovoga Zakona donesena prvostupanjska presuda, tijekom daljnjeg postupka primjenjuje se Zakon o braku i porodičnim odnosima (“Narodne novine” broj 11/78, 45/89 i 59/90 – u daljnjem tekstu: ZBPO).

Argumentum a contrario iz ove citirane zakonske odredbe suprotno je pravilo, ako je poslije dana početka primjene obiteljskog zakona donesena prvostupanjska presuda, na odluku suda u sporu iz obiteljskih odnosa tijekom daljnjeg postupka primjenjuje se Obiteljski zakon koji se primjenjuje od 01. srpnja 1999. godine (čl. 372. OBZ).

Prema odredbama čl. 365. i čl. 366. OBZ-a, izuzetak su samo postupci radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili materinstva i postupci o imovinskim odnosima bračnih i izvanbračnih drugova, u kojim postupcima za primjenu navedenih Zakona nije odlučno vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja, već vrijeme pokretanja parnice.

Kako je u konkretnom sporu prvostupanjska presuda donesena 14. rujna 2000. godine, nakon početka primjene Obiteljskog zakona (1. srpnja 1999. godine), to se tijekom daljnjeg postupka primjenjuje OBZ, pa dopuštenost revizije valja cijeniti prema odredbi čl. 308. u svezi čl. 302. OBZ-a, a prema tim odredbama protiv drugostupanjske presude u parnicama o uzdržavanju maloljetnog djeteta ili punoljetnog djeteta koje nije sposobno za rad, kao i protiv drugostupanjske odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti i o roditeljskoj skrbi revizija nije dopuštena.

Zbog navedenih razloga, valjalo je reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu, temeljem odredbe čl. 392. ZPP.

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju, jer nije bio potreban radi vođena parnice (čl. 155. ZPP).

U Zagrebu, 16. listopada 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.