IV Kž-80/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-80/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. J. B. zbog kaznenog djela iz čl. 137. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi ošt. kao tužiteljice D. b. d.d. D., Podružnica R., podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 24. ožujka 1999. godine br. Kv-435/98 (Kio-646/97), u sjednici održanoj dana 4. kolovoza 1999. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba ošt. kao tužiteljice D. banke d.d. D., Podružnice R.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, na temelju čl. 150. st. 7. ZKP/93 u vezi čl. 167. st. 2. ZKP/93, je odbijen kao neosnovan zahtjev ošt. kao tužiteljice D. banke d.d. D., Podružnice R. za provođenje istrage protiv osum. J.B. za kazneno djelo iz čl. 137. st. 1. KZRH, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom oštećene kao tužiteljice za provođenje istrage protiv osumnjičenice. Protiv tog rješenja je pravodobno podnijela žalbu ošt. kao tužiteljica, po opunomoćeniku, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odredi provođenje istrage protiv osumnjičenice za kazneno djelo iz zahtjeva za provođenje istrage.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žaliteljica da postoji osnovana sumnja da je osum. J.B. počinila kazneno djelo prevare iz čl. 137. st. 1. KZRH, kao u podnesenom zahtjevu za provođenje istrage, ni drugo kazneno djelo za koje se progon vrši po službenoj dužnosti.

Naime, podnesenim zahtjevom ošt. kao tužiteljice (list spisa, br. 2) osum. J.B. se tereti da je počinila kazneno djelo prevare iz čl. 137. st. 1. (u zahtjevu se očitom pogreškom navodi čl. 138. st. 1. ) KZRH tako što je: "Dana 16. 12. 1996. godine zaključila s oštećenikom Ugovor o tekućem računu prilkom čega je kod oštećenika stvorila uvjerenje kako će na taj žiro-račun redovito doznačivati novčane iznose koje zarađuje kao vlasnica frizerskog salona, zbog čega joj je oštećenik izdao 18 čekova, nakon čega je došla u "minus" na tekućem računu za iznos od 3.001,40 kn, u cilju da se na neovlašten način domogne nepripadajuće joj imovinske koristi, pa niti nakon višekratnih opomena, a shodno ranije stvorenom prevarnom joj planu, dana 26. 6. 1997. godine dala na naplatu još pet čekova (sve na iznos od 1.000,00 kn), a da u međuvremenu nije izvršila niti jednu uplatu na tekući račun, na što se bila obvezala ugovorom - iako to u stvarnosti nije kanila učiniti, pa kako je oštećenik po njezinom nalogu, uvjeren u istinitost preuzete obveze, u više navrata izvršio isplatu različitih novčanih iznosa, a ona nastavila izdavati čekove bez pokrića unatoč višekratnim opomenama oštećenika, ima se smatrati da se neopravdano okoristila na štetu oštećenika za novčani iznos od 8.001,40 kn".

Međutim, odredbom čl. 152. st. 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 31/93...28/96) je rečeno: "Tko u namjeri da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist izda ili stavi u promet ček za koji zna da nema pokrića, pa time pribavi protupravnu imovinsku korist u svoti iznad dvadeset pet tisuća kuna, kaznit će se zatvorom od šest mjeseci do pet godina".

Dakle, na temelju istaknutog, ako se i pođe od toga da je osumnjičenica postupila na način kao u zahtjevu za provođenje istrage, time je njezino postupanje, u ono vrijeme, bilo protivno odredbi čl. 152. st. 1. OKZRH, a ne odredbi čl. 137. st. 1. KZRH, kako se tvrdi u zahtjevu za provođenje istrage.

Međutim, uz ostale, konstitutivni element kaznenog djela izdavanja čeka bez pokrića iz čl. 152. st. 1. OKZRH je da je tim postupanjem pribavljena protupravna imovinska korist u svoti iznad dvadeset pet tisuća kuna, a zahtjevom za provođenje istrage se osumnjičenica tereti za pribavljanje iznosa od 8.001,40 kn, čime u postupanju osumnjičenice (prema samom zahtjevu) nedostaje bitan konstitutivni element tog kaznenog djela.

Slijedom toga, s pravom je istražni sudac izrazio neslaganje sa zahtjevom za provođenje istrage, a izvanraspravno vijeće suda prvog stupnja je pobijanim rješenjem, protivno mišljenju žalbe, s pravom ustanovilo da ne postoji osnovana sumnja da je osumnjičenica počinila kazneno djelo iz čl. 137. st. 1. KZRH, odnosno ni drugo kazneno djelo (čl. 152. st. 1. OKZRH) za koje se kazneni progon vrši po službenoj dužnosti, te time nema zakonskih uvjeta za pokretanje istrage protiv osumnjičenice u smislu čl. 148. st. 1. ZKP/93 (sada čl. 187. st. 1. ZKP/97), naravno to nije zapreka da ošt. kao tužiteljica u parničnom postupku protiv osumnjičenice ostvari svoje eventualno novčano potraživanje.

Na temelju svega istaknutog je o žalbi i trebalo, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. kolovoza 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r.

Katica Jelić v.r.