Kzp-59/2008-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 59/08-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu tog suda mr. sc. Branku Brkiću, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u pravnoj stvari predlagatelja J. J. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko- upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 10. veljače 2009.,

r i j e š i o j e:

Zahtjev predlagatelja J. J. odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Kod ovog je suda 23. prosinca 2008. zaprimljen zahtjev predlagatelja J. J., podnesen putem punomoćnice S. P., odvjetnice iz Z., na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07 i 113/08 – dalje u tekstu: ZS) za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U zahtjevu se navodi da je presudom Županijskog suda u Zagrebu od 4. ožujka 2005. broj K-11/03, koja je postala pravomoćna 28. travnja 2005., predlagatelj u svojstvu optuženika oslobođen od optužbe zbog kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Predlagatelj je putem svoje braniteljice (ovdje punomoćnice) S. P., odvjetnice iz Z., 4. ožujka 2005. pravodobno podnio zahtjev za naknadu troškova predmetnog kaznenog postupka, ali Županijski sud u Zagrebu do dana podnošenja ovog zahtjeva nije donio meritornu odluku o troškovima kaznenog postupka. S obzirom na to da se postupak povodom zahtjeva za naknadu troška vodi već preko tri godine, to predlagatelj smatra da je povrijeđeno njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Stoga predlaže da se ovaj njegov zahtjev prihvati kao osnovan te Županijskom sudu u Zagrebu odredi da u roku 30 dana donese meritornu odluku o troškovima postupka u predmetu broj K-11/03, a predlagatelju odredi primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu 25.000,00 kuna.

Postupajući povodom zahtjeva predlagatelja, Vrhovni sud Republike Hrvatske zatražio je očitovanje Županijskog suda u Zagrebu na navode zahtjeva. Traženo očitovanje zajedno s preslikom spisa od prvostupanjske presude od 4. ožujka 2005. zaprimljeno je kod ovog suda 21. siječnja 2009. Izvješće Županijskog suda u Zagrebu, zajedno sa zahtjevom predlagatelja,

čitovanje koje se, do dana

proslijeđeno je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na o donošenja ovog rješenja, nije očitovalo o osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Na temelju pribavljenog izvješća te neposrednog pregledavanja preslike spisa predmeta, imajući na umu činjenice relevantne za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku koje je zajamčeno 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak – dalje u tekstu: Ustav), Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je 4. ožujka 2005. donesena presuda kojom je na temelju članka 353. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i 143/02 – dalje u tekstu:

ZKP) odbijena optužba da je predlagatelj u svojstvu optuženika počinio kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina, otmice iz članka 125. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00 i 51/01 – dalje u tekstu: KZ). Istog je dana u spisu predmeta zaprimljen i zahtjev predlagatelja, podnesen putem braniteljice S. P., odvjetnice iz Z. za naknadu troškova predmetnog kaznenog postupka, a 8. ožujka 2005. zaprimljena je i dopuna ovog zahtjeva. Navedena je presuda strankama otpremljena 4. travnja 2005., a sukladno priloženim preslikama dostavnica, predlagatelj je presudu primio 12. travnja 2005., a njegova punomoćnica 7. travnja 2005.

Budući da je navedenom presudom optuženi T. P. osuđen zbog kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, to je on putem svojeg branitelja protiv presude podnio žalbu. I Županijsko državno odvjetništvo je protiv osuđujućeg dijela presude podnijelo žalbu te je spis predmeta povodom ovih žalbi uz dopis od 31. svibnja 2005. dana 2. lipnja 2005. otpremljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje. Spis predmeta je s Vrhovnog suda Republike Hrvatske s drugostupanjskom presudom od 20. veljače 2007. vraćen na Županijski sud u Zagrebu 20. ožujka 2007. te je 22. ožujka 2007. presuda otpremljena strankama.

Nalogom od 27. ožujka 2007. utvrđeno je da je presuda u odnosu na optuženog J. J. (ovdje predlagatelja) postala pravomoćna 28. travnja 2005. Odvjetnici S. P. je obavijest o pravomoćnosti dostavljena 3. travnja 2007., a za predlagatelja je istaknuta na oglasnoj ploči 16. svibnja 2007., a skinuta je s oglasne ploče 1. lipnja 2007. Dana 5. travnja 2007. punomoćnica predlagatelja požurila je donošenje rješenja o trošku, a to je rješenje doneseno 12. studenoga 2007. te je strankama otpremljeno 13. studenoga 2007. Punomoćnici predlagatelja ovo je rješenje dostavljeno 15. studenoga 2007. te je ona već 16. studenoga 2007. protiv rješenja podnijela žalbu.

Predlagatelju je rješenje dostavljeno tek 13. prosinca 2007. jer je promijenio adresu, a o tome nije obavijestio sud, zbog čega je sud morao utvrđivati adresu njegovog prebivališta. Spis predmeta izvanraspravnom je vijeću Županijskog suda u Zagrebu povodom žalbe dostavljen 19. prosinca 2007., a rješenje kojim je prihvaćena žalba, ukinuto pobijano rješenje te predmet vraćen na ponovno odlučivanje doneseno je 2. siječnja 2008. Navedeno je rješenje otpremljeno strankama 8. siječnja 2008., punomoćnici predlagatelja dostavljeno je 11. siječnja 2008., a predlagatelju 19. siječnja 2008.

Budući da punomoćnica predlagatelja uz zahtjev za naknadu troškova nije dostavila dokumentaciju kojom bi potkrijepila određene stavka zahtjeva (realizirane posjete predlagatelju u pritvor), to je dopisom od 16. siječnja 2008. pozvana dostaviti dokaze da je doista i realizirala posjete. No, dopisom od 7. veljače 2008. punomoćnica predlagatelja obavijestila je Županijski sud u Zagrebu da nije u mogućnosti dostaviti tražene dokaze jer su uništeni, a 16. srpnja 2008. požurila je dopisom donošenje novog rješenja povodom zahtjeva za naknadu troškova postupka.

Novo rješenje doneseno je 13. siječnja 2009. te je punomoćnici predlagatelja dostavljeno 22. siječnja 2009., a predlagatelju u trenutku donošenja ovog rješenja nije dostavljeno.

Zahtjev predlagatelja J. J. nije osnovan.

Odredbom članka 27. stavak 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Iz navedenog proizlazi da se zaštita prava na suđenje u razumnom roku može ostvariti samo u postupku koji je u tijeku pred nadležnim sudom i u kojem se meritorno odlučuje o predlagateljevu pravu ili obvezi građanskopravne prirode ili sumnji ili optužbi protiv njega za kažnjivo djelo, jer samo u toj situaciji pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku može biti povrijeđeno.

Budući da iz podataka u spisu proizlazi da je o optužbi protiv predlagatelja u trenutku podnošenja zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku bilo pravomoćno odlučeno i da je on o tome imao saznanja, to je valjalo utvrditi je li se u predmetu meritorno odlučuje o kakvom njegovom pravu ili obvezi građanskopravne prirode. S obzirom na to da je utvrđeno da je predlagatelj u predmetnom postupku postavio zahtjev za naknadu troškova kaznenog postupka te da u trenutku podnošenja predmetnog zahtjeva o tom zahtjevu nije bilo odlučeno, ispunjene su pretpostavke za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Pravno relevantno razdoblje započelo je danom podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, odnosno 4. ožujka 2005. S obzirom na to da se kao kraj pravno relevantnog razdoblja uzima datum donošenja odluke o zahtjevu predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kao kraj tog razdoblja valja uzeti datum 10. veljače 2009. Stoga pravno relevantno razdoblje traje 3 (tri) godine i 11 (jedanaest) mjeseci i 6 (šest) dana.

Iz izloženog izviješća Županijskog suda u Zagrebu proizlazi da je sud u ovom razdoblju, u danim uvjetima, osim kraćeg razdoblja zastoja u radu između ukidanja rješenja o trošku i donošenja novog rješenja, postupao ažurno i efikasno. Radnje koje su poduzimane tijekom tog razdoblja bile su potrebne i u predmetu, osim spomenutog, nije zamijećen neki drugi zastoj u radu suda. Naime, u konkretnoj je situaciji nakon donesene prvostupanjske presude, spis predmeta povodom žalbi optuženog T. P. i zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje.

Unatoč tome što je predlagatelj zahtjev za naknadu troškova predmetnog postupka postavio već danom donošenja nepravomoćne presude, u postupku u odnosu na koji je predlagatelj zatražio zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odlučivalo se prvenstveno o optužbi protiv njega (i ostalih suoptuženika) za kažnjivo djelo, kao o glavnoj stvari, dok predlagateljev zahtjev za naknadu troškova postupka predstavlja sporedno potraživanje u predmetnom postupku. Stoga je sud prvog stupnja opravdano spis predmeta najprije uputio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na nadležno odlučivanje povodom podnesenih žalbi protiv presude, a tek po povratku spisa predmeta odlučio o predlagateljevim zahtjevu za naknadu troškova postupka.

Odluka je donesena u roku nepunih osam mjeseci od zaprimanja spisa kod Županijskog suda u Zagrebu, odnosno nešto više od pet mjeseci od predlagateljeva saznanja za pravomoćnost presude. Zbog predlagateljeve promjene adrese prebivališta o čemu nije obavijestio sud, došlo je do kraćeg zastoja prilikom dostavljanja rješenja predlagatelju (rješenje mu je dostavljeno mjesec dana nakon donošenja), a koji se zastoj može pripisati krivnji predlagatelja. Protiv prvog rješenja o trošku predlagatelj je putem svoje punomoćnice podnio žalbu, o kojoj je izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu promptno riješilo na način da je ukinulo pobijano rješenje (manje od dva tjedna od dostavljanja na odluku).

Budući da uz zahtjev nije bila podnesena relevantna dokumentacije, to je punomoćnica predlagatelja odmah nakon otpremanja drugostupanjskog rješenja pozvana istu dostaviti, a u kratkom roku od zaprimanja tog dopisa sud je obaviješten o nemogućnosti dostavljanja traženih podataka (zbog proteka vremena dokumentacije je uništena). Novo rješenje o trošku doneseno je jednu godinu nakon što je prvo rješenje ukinuto. No, unatoč ovom razdoblju ne baš efikasnog rada prilikom donošenja odluke o zahtjevu za naknadu troškova postupka (razdoblje od kada je sud obaviješten o nemogućnosti pribavljanja traženih podataka i donošenja novog rješenja o trošku), sud je u prihvatljivim rokovima poduzeo sve zakonom propisane radnje, poštujući na taj način pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku.

U predmetnom je postupku u razdoblju od kada je sud stvarno bio u mogućnosti rješavati o predlagateljevu zahtjevu za naknadu troškova postupka (od zaprimanja spisa s drugostupanjskom odlukom kod Županijskog suda u Zagrebu, odnosno u razdoblju jedna godina, deset mjeseci i dvadeset dana) donio dva prvostupanjska rješenja kojim je predlagatelju dodijeljen trošak i jedno ukidno rješenje. Pri tome je duljini razdoblja tijekom kojeg se odlučivalo o zahtjevu za naknadu troškova doprinio i predlagatelj koji nije obavijestio sud o promjeni adrese (a što je odužilo dostavljanje obavijesti o pravomoćnosti presude koja je u konačnici istaknuta na oglasnoj ploči suda te dostavljanje prvog rješenja o trošku) te uz zahtjev nije dostavio dokaze o realizaciji posjeta njegove braniteljice (ovdje punomoćnice) u pritvoru, koja je već u trenutku podnošenja zahtjeva za naknadu troškova, kao stručna osoba, morala znati da određene stavke zahtjeva mora dokumentirati.

Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku postupanjem nadležnog suda nije bilo povrijeđeno, zbog čega je njegov zahtjev valjalo odbiti i na temelju članka 27. stavak 1. ZS-a riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2009.

Zapisničar:

Sudac:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba (članak 28. stavak 3. ZS-a).