Legislator Case Law & Legislation
I Kž-590/1990-5 AI generated

Croatian Supreme Court quashes criminal verdict due to unreliable blood alcohol test and lack of traffic reconstruction.

Case Number I Kž-590/1990-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict convicting the defendant for dangerous driving and ordered the case remitted for retrial. The defendant argued that the factual findings were erroneous because the blood alcohol concentration of 1.24% was determined 135 minutes after the accident, rendering the toxicological report unreliable. The court agreed, noting the lack of urine analysis and the absence of a traffic reconstruction, which prevented a definitive conclusion on the alcohol level at the time of the collision.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o krivičnom postupku; Zakon o kaznenom postupku: When a second-instance court finds that the first-instance court failed to establish decisive facts with sufficient certainty due to unreliable evidence or lack of necessary expert analysis, the case must be remitted for a new trial rather than being dismissed.

Keywords

AI generated
dangerous driving blood alcohol test traffic reconstruction toxicological analysis remitted for retrial unreliable evidence criminal appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 68. KZ SFRJ
Po čl. 68. KZ SFRJ optuženiku je izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od tri godine.
čl. 98. ZKP
Po čl. 98. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.256,10 dinara.
čl. 370. st. 2. ZKP
Javni tužilac Hrvatske, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je, da se žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.
čl. 371. st. 4. ZKP
M., odvjetnik iz R., iako uredno obaviješten, nije došao, pa je sjednica u smislu odredbe čl. 371. st. 4. ZKP i na prijedlog optuženika održana u odsutnosti branitelja.
čl. 385. st. 1. ZKP
Kako je optuženik svojom žalbom doveo u sumnju pravilnost utvrdjenja i ocjene prvostepenog suda činjenica odlučnih za optuženikovu krivičnu odgovornost za inkriminirano krivično djelo trebalo je u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ovog drugostepenog rješenja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 590/1990-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja kao predsjednika vijeća, te mr Branka Zmajević, mr Vjere Biondić- Filep, Milene Drakulić i Radomire Felicijan Maoduš, kao članova vijeća, i stručnog suradnika Branke Burkanović, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. M. K., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 163. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Rijeci od 10. svibnja 1990. K 41/89, u sjednici održanoj 2. travnja 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Mladena Pantlik i opt. M. K.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba opt. M. K., ukida se prvostepena presuda i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M. K. za krivično djelo iz čl. 168. st. 2. u vezi s čl. 163. st. 1. KZH, činjenično opisanog u izreci presude i osudjen je po čl. 168. st. 2. KZH uz primjenu čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. KZ SFRJ, na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

Po čl. 68. KZ SFRJ optuženiku je izrečena i mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije za vrijeme od tri godine.

Po čl. 98. ZKP optuženik je dužan nadoknaditi troškove krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 1.256,10 dinara.

Protiv te presude optuženik je, po branitelju T. M., odvjetniku iz R., pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni i mjeri sigurnosti. Predložio je, da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje odnosno preinači, na način, da se optuženiku uvažavanjem žalbe izrekne blažu kaznu kao i mjeru sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom izreče na kraći rok.

I Kž 590/1990-5

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, temeljem čl. 370. st. 2. ZKP, predložio je, da se žalbu optuženika odbije kao neosnovanu.

Sjednici vijeća, na zahtjev optuženika stavljen u žalbi, bio je prisutan opt. M. K., dok branitelj T. M., odvjetnik iz R., iako uredno obaviješten, nije došao, pa je sjednica u smislu odredbe čl. 371. st. 4. ZKP i na prijedlog optuženika održana u odsutnosti branitelja.

Žalba je osnovana.

Opravdano naime ističe optuženik u žalbi, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdjeno.

Ne mogu se za sada, činjenična utvrdjenja prvostepenog suda i na toj osnovi izvedeni zaključci, prihvatiti kao pravilno utvrdjeni, jer sud prethodno nije u dovoljnoj mjeri raspravio, a niti sa sigurnošću utvrdio neke odlučne činjenice.

Naime, opt. K. M. je (prema pobijanoj presudi) upravljao vozilom u pripitom stanju sa koncentracijom od 1,24 promila apsolutnog alkohola u krvi i upravo zbog te alkoholiziranosti je u desnom zavoju izgubio kontrolu nad upravljačem vozila i nekontrolirano prešao na lijevu kolovoznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera gdje je došlo do sudara sa vozilom kojim je propisno upravljao H. M..

Nema dvojbe, dakle, da je alkoholiziranost optuženika odlučna činjenica, jer

prema utvrdjenju

prvostepenog suda postoji uzročna veza izmedju optuženikove alkoholiziranosti, upravljanja vozilom i nastupilom posljedicom, a iz čega (radi alkoholiziranosti optuženika) dalje proizlazi i umišljajni oblik krivnje, dakle za optuženika i teža kvalifikacija prometnog delikta.

Alkoholiziranost optuženika prvostepeni sud, medjutim, nije sa sigurnošću utvrdio. Da je optuženik upravljao vozilom u pripitom stanju sa koncentracijom od 1,24%, apsolutnog alkohola u krvi prvostepeni sud je utvrdio (kako to proizlazi iz obrazloženja presude) iz nalaza Zavoda za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta iz R.. Zaključak konstatiran u tom nalazu o alkoholiziranosti optuženika je, medjutim, za sada nepouzdan. Nije moguće, naime, prihvatiti istu koncentraciju alkohola u krvi optuženika od 1,24%, apsolutnog alkohola u krvi, u vrijeme prometne nesreće i vrijeme uzimanja krvi, kada je od nesreće do vadjenja krvi prošlo (što je upravo u spornom nalazu konstatirano) 135 minuta. S obzirom na istaknutu nelogičnost i činjenicu da uz krv nije uzet i urin radi analize, te da je optuženik ipak dao neke podatke o vremenu konzumiranja alkoholnog pića (iako na te okolnosti niti optuženik, a niti svjedoci koji bi o optuženikovom konzumiranju alkohola imali nekog saznanja,nisu detaljnije ispitani) bilo je nužno provesti toksikološko vještačenje na okolnost koncentracije alkohola u optuženikovoj krvi u trenutku prometne nesreće.

I Kž 590/1990-5

Kako pak podaci konstatirani u zapisniku o uvidjaju i skici mjesta dogadjaja ne upućuju baš na siguran zaključak u pogledu kretanja osobnih automobila, koji su sudjelovali u prometnoj nesreći (vozilo kojim je upravljao optuženik i vozilo kojim je upravljao H. M.), bilo je potrebno u svrhu utvrdjenja svih okolnosti slučaja prometne nesreće provesti rekonstrukciju na mjestu dogadjaja (što je obrana tijekom postupka i predložila) u prisutnosti i prometnog vještaka, koji bi izradio i novu skicu, a nakon toga dao nalaz i mišljenje, uzimajući u obzir, prilikom analize i proračuna, sve utvrdjene činjenice.

Kako je optuženik svojom žalbom doveo u sumnju pravilnost utvrdjenja i ocjene prvostepenog suda činjenica odlučnih za optuženikovu krivičnu odgovornost za inkriminirano krivično djelo trebalo je u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci ovog drugostepenog rješenja.

U ponovnom sudjenju potrebno je izvesti već izvedene dokaze, ali detaljnije u odnosu na sve okolnosti slučaja ispitati optuženika i svjedoke, a od novih provesti rekonstrukciju na mjestu dogadjaja, prometno vještačenje i toksikološko vještačenje i raspraviti sva sporna pitanja, ocijeniti izvedene dokaze i obranu optuženog, te utvrditi pravno relevantno činjenično stanje i na njemu utemeljiti novu presudu.

Tek nakon utvrdjenog, na taj način, činjeničnog stanja biti će, naime, moguće pouzdano zaključiti da li je optuženik učinio ili ne inkriminirano krivično djelo uključujući i umišljajni oblik krivnje za osnovno djelo.

U Zagrebu, 2. travnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka v.r.

Milan Gudelj v.r.