Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic accident case where lower courts correctly awarded damages for injuries.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment confirming lower court awards for non-material damages in a traffic accident case. The plaintiff argued the awarded amounts were insufficient given the severity of his injuries, including brain concussion and eye damage, while the defendant did not respond to the appeal. The court upheld the original decision because the lower courts correctly assessed the pain, fear, disfigurement, and reduced work capacity based on expert medical findings.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku (ZPP); The Supreme Court held that appellate courts must respect the factual findings and legal reasoning of lower courts unless there is a clear error in the application of substantive law or a violation of procedural rules.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2000/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz V. - P., koga zastupa B. U., odvjetnik u I., protiv tuženika C. " d.d. iz Z., F. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 17. travnja 1996. godine br. Gž-2226/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom od 30. lipnja 1995. godine br. P-669/95, u sjednici vijeća održanoj dana 20. travnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelju za stradanje u prometnoj nesreći od 23. rujna 1993. godine pravomoćnim dijelom prvostupanjske presude od 9. prosinca 1994. godine br. P-576/94 dosuđena novčana naknada za pretrpljenu nematerijalnu štetu u ukupnom iznosu od 48.000,00 kn (30.000,00 kn za duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti, 8.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, 3.000,00 kn za pretrpljeni strah i 7.000,00 kn po osnovi naruženja) i da je taj iznos tužitelju i isplaćen.
U nastavku postupka tužitelj je nakon ukinutog dijela prvostupanjske presude kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva zatražio za pretrpljene fizičke bolove još i iznos od 7.000,00 kn, za pretrpljeni strah 3.000,00 kn, po osnovi naruženosti 10.000,00 kn i po osnovi duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti još i iznos od 5.000,00 kn. Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom, osim što je odluka o troškovima spora preinačena, tužitelju je dosuđeno po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova još i iznos od 2.000,00 kn za pretrpljeni strah 1.000,00 kn i po osnovi naruženja 1.000,00 kn, dok je u ostalom dijelu zahtjev tužbe odbijen.
Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava koji smatra da je s obzirom na težinu i trajanje kao i na posljedice koje trpi zbog zadobivenih ozljeda zatražena novčana naknada potpuno primjerena, zbog čega je predložio da se revizija prihvati i u tom dijelu odluke sudova preinače.
Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.
Revizija nije osnovana.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj u spomenutoj prometnoj nesreći zadobio teške tjelesne povrede; udarac u glavu i lice, rane na glavi, potres mozga, ozljede oba oka, nagnječenje spojnice lijeog oka i rožnice, pojava lažne vanjske mrene i kratkovidnog astigmatizma.
Zbog takovih ozljeda, prema nalazu liječnika vještaka tužitelj je trpio jake bolove u trajanju od pet dana, srednje jačine dvadesetjedan dan i lakšeg intenziteta u trajanju do tri mjeseca. Tužitelj je pretrpio i jaki strah u trajanju od pet dana, srednje jačine oko petnaest dana i lakši strah u trajanju od tri mjeseca (strah od vožnje, prometa, od mogućnosti slijepila). Radi se o naruženosti srednjeg stupnja (ozljeda oka izrazito izražena i izložena). Njegova radna sposobnost je umanjena za 20%. Na temelju takovih utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje zakonite i pravilne odluke o visini novčane naknade nižestupanjski sudovi su i po mišljenju ovog revizijskog suda uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava, uvažavajući sve osobitosti ovog slučaja, a posebno težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, trajanje i jačinu bolova i straha, te stupanj naruženja i umanjenja radne sposobnosti, kao i mladost tužitelja koji je u vrijeme ozljeđenja imao dvadeset godina života tužitelju dosudili za sve te oblike primjerene novčane naknade (ukupno 10.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, 4.000,00 kn za pretrpljeni strah, 8.000,00 kn po osnovi naruženja i 30.000,00 kn po osnovi duševnih bolova zbog umanjene životne aktivnosti) što drugačije revizijsko viđenje pozivanjem na žalbene razloge ne dovodi u pitanje.
S obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja onih povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) reviziju tužitelja trebalo je kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).
U Zagrebu, 20. travnja 1999. godine,
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.