I Kž-66/2003-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-66/03-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća, uz učestvovanje više sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M.-G. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. V. M.-G. podnesene protiv presude Županijskog suda u Zadru od 9. prosinca 2002. godine, br. K-40/02., u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića, u sjednici održanoj dana 9. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. V.M.-G. kao neosnovana, te se u odnosu na djelo pod toč. 1 potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

U ostalom dijelu prvostupanjske presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru je presudom od 9. prosinca 2002. godine, br. K-40/02. proglasio optuženike krivim i to opt. V.M.-G. da je počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u toč. 1. izreke, te opt. D.K. da je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, kako je to činjenično i pravno pobliže opisano u toč. 2. njene izreke, te je temeljem istih zakonskih propisa opt. V.M.-G. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, a opt. D.K. osudio na kaznu zatvora u trajanju od dva mjeseca, prema kojem opt. je po čl. 67. KZ primijenio uvjetnu osudu, odgađajući izvršenje izrečene kazne zatvora za vrijeme od jedne ini novo kazneno djelo. Optuženoj V.M.-G. godine, ukoliko kroz to vrijeme optuženik ne poč

je po čl. 63. st. 1. KZ u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je provela u pritvoru 2. srpnja 2002. godine, pa nadalje, a za opt. D.K. sud je odredio da ukoliko dođe do opoziva uvjetne osude, u izrečenu kaznu zatvora će mu se uračunati vrijeme kroz koje mu je bila oduzeta sloboda od 2. srpnja do 3. srpnja 2002. godine.

Prema optuženicima je primijenio sigurnosne mjere i to temeljem čl. 76. KZ mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti, koje liječenje traje dok za to postoji potreba, ali najdulje i to glede opt. V.M.-G. do prestanka izvršenja kazne zatvora, a glede opt. D.K. do proteka roka provjeravanja primijenjene uvjetne osude, koja se prema ovom optuženiku po čl. 69. st. 5. KZ, može opozvati ako se on ne podvrgne obveznom liječenju ovisnosti.

Zatim je po čl. 80. KZ protiv opt. D.K. odlučio oduzeti drogu heroin, privremeno oduzetu potvrdom br. 359451 Odjela Krim. policije PU Zadarske, a po čl. 82. KZ od opt.

V.M.-G. odlučio je oduzeti imovinsku korist u iznosu od 50,00 kn.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, opt. V.M.-G. oslobodio je u cijelosti obaveze plaćanja troškova kaznenog postupka, a opt. D.K. obavezao naknaditi troškove kaznenog postupka i to u paušalnom iznosu od 600,00 kn, dok ga je u preostalom dijelu oslobodio takve dužnosti.

Nasuprot tome, opt. V.M.-G. je, po čl. 354. toč. 3. ZKP oslobodio optužbe da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, činjenično i pravno pobliže opisano u odnosnom dijelu izreke te presude, a zatim je po čl. 463. st. 1. ZKP od ove optuženice odlučio oduzeti 15 tableta heptanona, privremeno oduzeti prema potvrdi br. 285175 Odjela Krim. policije PU Zadarske.

Protiv naznačene prvostupanjske presude i to samo glede osuđujućeg dijela navedenog pod toč. 1. izreke te presude, žalbu je podnijela opt. V.M.-G. po branitelju G.N., odvjetniku iz Z., pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, tako da ova žalba po čl. 382. ZKP u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri, te zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, sve s prijedlogom da pobijani dio prvostupanjske presude sud drugog stupnja ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno preinači, te optuženici izrekne znatno blažu kaznu.

Po čl. 374. st. 1. ZKP, branitelj optuženice zahtijeva da ga se izvijesti o sjednici vijeća suda drugog stupnja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao sud drugog stupnja, po čl. 373. st. 1. ZKP spise dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a po st. 2. toga članka Zakona obavijestio državnog odvjetnika o sjednici vijeća, zatim po čl. 374. st. 1. ZKP o sjednici vijeća izvijestio branitelja optuženice V.M.-G., i optuženicu osobno putem Uprave zatvora Zadar.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske spise je vratilo ovome drugostupanjskom sudu uz podnesak od 17. veljače 2003. godine, br. KŽ-DO-182/03., s prijedlogom da se žalba opt. V.M.-G. odbije kao neosnovana.

Sjednici vijeća suda drugog stupnja nazočio je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji je ustrajao kod navoda i prijedloga iz podneska od 17. veljače 2003. godine. Sjednici vijeća nije nazočio uredno izviješteni branitelj opt. V.M.-G., odvjetnik G.N.. Sud drugog stupnja nije našao da bi prisutstvo opt. V.M.-G. na sjednici vijeća bilo svrhovito, pa zbog toga nije osigurana njena nazočnost.

Žalb opt. V.M.-G. nije osnovana.

Sud drugog stupnja je po čl. 373. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP ispitao pobijanu presudu u dijelu kojim se žalba pobija i iz osnova iz kojih je pobijana, kao i po službenoj dužnosti.

Prilikom ispitivanja pobijane presude po službenoj dužnosti sud drugog stupnja nije našao da bi bile ostvarene one povrede odredaba kaznenog postupka koje se prema navedenoj odredbi čl. 373. st. 1. toč. 1. ZKP-a ispituju po službenoj dužnosti, odnosno da bi na štetu opt.

V.M.-G. bio povrijeđen kazneni zakon.

Sud drugog stupnja u cijelosti prihvaća razloge koji su iznijeti u prvostupanjskoj presudi o tome zbog čega je određene činjenice sud smatrao dokazanim, odnosno nedokazanim, te koji su iznijeti radi ocjene vjerodostojnosti dokaza, odnosno koji su dati glede rješavanja pravnih pitanja, osobito za utvrđivanje postoji li kazneno djelo i krivnja optuženika.

Razlozi pobijane presude žalbom opt. V.M.-G. nisu osporeni, niti je njome dovedena u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja iz prvostupanjske presude.

Na žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja:

Žaliteljica smatra da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza izveo pogrešne zaključke o postojanju kaznenog djela i njene kaznene odgovornosti, ističući da je optuženica porekla učin djela, te da je opt. D.K. u svom iskazu ne tereti, tako da se presuda zasniva isključivo na iskazima svjedoka I.B. i J.B., policajaca, koji da su u bitnome podudarni, ali se ipak razlikuju u prikazivanju udaljenosti koja je u kritično vrijeme postojala između tih svjedoka, te optuženice i opt. D.K., odnosno da niti ova dvojica svjedoka ne tvrde da bi vidjeli predaju opojne droge od strane optuženice ovome optuženiku, uslijed čega da se ovdje radi samo o pretpostavci, na kojoj se ne smije temeljiti sudska presuda.

Suprotno stajalištu žalbe, sud drugog stupnja prihvaća pouzdanim utvrđenje odlučnih činjenica, kako su one iznijete u toč. 1. izreke te presude, jer se takvo utvrđenje zasniva na suglasnim iskazima navedene dvojice svjedoka. Ti iskazi su u dovoljnoj mjeri podudarni i u onom dijelu koji je bitan za utvrđenje odlučnih činjenica, a to je opisani detalj predaje novca od strane opt. D.K. optuženici V.M.-G. kao i u detalju predaje "nečega" od strane optuženice navedenom optuženiku, iza čega je neposredno uslijedila operativna obrada i privremeno oduzimanje predmeta uz potvrdu, a potom i toksikološko vještačenje iznijete materije za koju su vještaci dali nalaz i mišljenje da se radi o heroinu. Kod optuženice V.M.-G. navedene zgode pronađena je, između ostaloga, i novčanica od 50,00 kn, a predaju upravo takve novčanice vidio je svjedok I.B., dok je od opt. D.K. privremeno oduzeta PVC vrećica s materijom od 0,10 grama, za koju su vještaci utvrdili da se radi o heroinu. S pravom je sud prvog stupnja otklonio vjeru obrani opt. V.M.-G., koja je poricala bilo kakav kontakt s opt. D.K., kojega je doduše od ranije poznaje i koji se nalazio u njenoj blizini kritične zgode. Isto tako s pravom je sud prvog stupnja otklonio vjeru i obrani opt. D.K., koji je također negirao da bi navedenoj optuženici predao 50,00 kn i da bi od nje uzeo materiju za koju je utvrđeno vještačenjem da se radi o heroinu, navodeći da je isti heroin kupio malo prije i to za 50,00 kn od jednog B. u V., držeći vrećicu s heroinom cijelo vrijeme u ustima sve do trenutka kada su je policajci isti privremeno oduzeli. Naime, ovaj optuženik, dajući takvu obranu nije omogućio sudu prvog stupnja da provjerava istinitost njegovog iskaza, jer nije naveo dovoljno određene podatke o identitetu tog navodnog prodavatelja heroina, a osim toga njegova je obrana, u dijelu u kojem tvrdi da je heroin držao cijelo vrijeme od kupnje u ustima, osporena je suglasnim iskazima navedene dvojice svjedoka I.B. i J.B.. S istim razlozima, slijedom rezultata navedenih dokaza i obrana obojice optuženika, sud prvog stupnja s pravom je otklonio vjeru i u iskaz svjedoka B.G., inače muža optužene V.M.-G.

Po ocjeni suda drugog stupnja sadržaj iskaza svjedoka I.B. i J.B., povezani sa ostalim izvedenim dokazima, prije svega s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, te nalazom i mišljenjem vještaka za toksikologiju, u dovoljnoj mjeri i pouzdanim čine utvrđeno činjenično stanje u pobijanoj presudi ovo i bez obzira što je prvo navedeni svjedok opisao da se u momentu primopredaje novca, odnosno "nečega" (za što je naknadno utvrđeno da je PVC vrećica s materijom za koju je utvrđeno da se radi o heroinu) bio od obojice optuženika na udaljenosti od oko pet metara, a svjedok J.B. je taj trenutak opisao da se nalazio s I.B. na oko 10 do 15 metara od dvojice optuženika, time da je spomenuti B. bio ovima nešto bliže. Takve manje razlike u iskazima tih svjedoka ipak ne izazivaju sumnju u istinitost njihovih iskaza, koji su, kao što je već naprijed navedeno potvrđenim drugim dokazima, prije svega potvrdama o privremenom oduzimanju novca od opt. V.M.-G., odnosno heroina od opt. D.K., a u bitnome dijelu sadržaja su i sukladni, što prihvaća i sama žaliteljica.

Slijedom utvrđenog ponašanja gore navedenih optuženika, sud je opravdano zaključio da je između njih postojao i prethodni dogovor o kupoprodaji droge heroina u količini od 0,10 grama, za cijenu od 50,00 kn. Opt. D.K. negirao je i da bi optuženici V.M.-G. predao 50,00 kn te zgode, ali je nasuprot tome svjedok I.B. iskazao da je, osim što je vidio predaju takve novčanice prilikom pregleda optuženice našao upravo takovu novčanicu od 50,00 kn, koja se prilikom pregleda nije nalazila smotana zajedno s preostalim dijelom novca kojeg je ova kod sebe imala.

Žalbenim navodima i prigovorom da tijekom glavne rasprave nije izveden ni jedan dokaz koji bi neposredno ukazivao na prethodni dogovor dvoje optuženika o kupoprodaji heroina, odnosno da je opće poznato da takva količina, dakle jedan "šut" heroina na ilegalnom tržištu košta najmanje 100,00 kn, po ocjeni suda drugog stupnja utvrđenje odlučnih činjenica koje su određeno navedene u toč. 1. izreke pobijane presude, doista nije dovedeno u ozbiljniju sumnju ni glede pravilnosti, niti glede stupnja pouzdanosti takvog utvrđenja.

Na žalbu zbog odluke o kazni:

Žaliteljica prvostupanjsku presudu pobija i zbog odluke o kazni, smatrajući da joj je kazna prestrogo izrečena, s obzirom na okolnost da je tijekom postupka utvrđeno, i to na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatrijske struke, da je opt. V.M.-G. dugogodišnji ovisnik o opojnim drogama, dakle da je bolesna, da se u predmetnom slučaju radilo o doista minimalnoj količini droge, kao i da prije ovoga slučaja kod nje nikada nije nađena nikakva opojna droga, slijedom kojih okolnosti smatra da bi svrha kažnjavanja bila postignuta i nekom blagom kaznom.

Suprotno stajalištu žaliteljice, sud drugog stupnja prihvaća utvrđenja činjenica koje su značajne za odabir i odmjeru kazne, te razloge iznijete u pobijanoj presudi, smatrajući također da će svrha kaznenih sankcija, kako je ona propisana u odredbi čl. 50. i čl. 6. KZ-a biti ostvarena izvršenom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, kao što je to i izrekao opt. V.M.-G. sud prvog stupnja. Pri tome su optuženici u dovoljnoj mjeri uzete u obzir postojeće olakotne okolnosti i to zdravstveno stanje optuženice, koja boluje od hepatitisa tipa A, B i C. Međutim, unatoč relativno maloj količini opojne droge heroin koji je ova optuženica neovlašteno prodala, te unatoč okolnosti da je aktivnošću policije u predmetnoj stvari izostala krajnja štetna posljedica, po ocjeni suda drugog stupnja utvrđene otegotne okolnosti i to da je opt. V.M.-G. već ranije bila osuđivana za kaznena djela, tj. za kazneno djelo iz čl. 129. st. 3. i čl. 215. KZ, ali također i za kazneno djelo iz čl. 196. st. 2. u vezi st. 1. OKZRH i to pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru iz 1994. godine, koja je preinačena presudom ovog Vrhovnog suda iz 1997. godine, a kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci izdržala je 5. srpnja 1999. godine, dok je predmetno djelo počinjeno relativno kratko vrijeme iza toga, za oko dvije godine, ne bi opravdale izricanje kazne u visini posebnog minimuma od jedne godine zatvora iz odredbe čl. 173. st. 1. KZ, a kamoli primjenu odredbe čl. 57. KZ o ublažavanju kazne.

Glede odluke o sigurnosnoj mjeri obaveznog liječenja o ovisnosti iz čl. 76. KZ, te glede odluke o oduzimanju imovinske koristi po čl. 82. KZ, s obzirom da žalba opt. V.M.-G. po čl. 382. ZKP sadrži žalbu i zbog odluke o sigurnosnoj mjeri i odluke o oduzimanju imovinske koristi, pa to žaliteljica i ne obrazlaže, sud drugog stupnja žaliteljicu upućuje na razloge pobijane presude, nalazeći da je izricanje sigurnosne mjere, odnosno odlučivanje o oduzimanju imovinske koristi, na način kako je to određeno u izreci pobijane presude, bilo pravilno i na zakonu osnovano i to upravo iz onih razloga koji su navedeni u toj presudi.

Slijedom navedenih razloga sud drugog stupnja odlučio je da se žalba opt. V.M.-G. odbije kao neosnovana, a pobijani, osuđujući dio prvostupanjske presude, naveden u toč. 1. njene izreke, potvrdi (čl. 387. ZKP).

U Zagrebu, 9. travnja 2003.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.