I Kž-433/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 433/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala, Žarka Dundovića, Miroslava Šovanja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Tanje Pavelin Borzić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. N. G., zbog kaznenog djela iz članka 34. stavak 2. točka 1 KZRH., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 1. travnja 2010., broj K-58/97-217 (Kv-8/10-2), u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. N. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 506. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08 i 76/09; nastavno: ZKP/08), Županijski sud u Bjelovaru je odbacio zahtjev os. N. G. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom, koju čine presuda Županijskog suda u Bjelovaru od 27. studenoga 1997. br. K-58/97 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. ožujka 1998. br. I Kž- 29/98, a kojom je on osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 34. stavak 2. točka 1. KZRH.

Os. N. G. podnio je putem branitelja D. V., odvjetnika iz B., zahtjev za obnovu postupka u kojem predlaže da sud prihvati provesti izvide u odnosu na navedene dokaze u zahtjevu, te sukladno tome naloži saslušanje os. N. G., svjedoka S. M. i sudsko medicinskog vještaka te nakon toga dopusti obnovu kaznenog postupka iz osnove članka 405. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), a ispravno članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

Prvostupanjski sud je odbacio zahtjev os. N. G. temeljem članka 506. stavak 1. ZKP/08, s obrazloženjem da su na glavnoj raspravi ispitani S. M. i sudsko medicinski vještak te su iskazivali i o činjenici kada je vremenski nastupila smrt oštećenika pa se njihovo ponovno ispitivanje na iste okolnosti ukazuje očito neprikladnim da bi se dopustila obnova postupka kao i ispitivanje os. N. G. na okolnost što je saznao od „nekog“ kažnjenika.

I Kž 433/10-3

Protiv tog rješenja podnio je žalbu osuđenik, osobno i putem branitelja D. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje, a podredno da ga preinači u smislu žalbenih navoda.

Prije održavanja sjednice vijeća, na temelju članka 373. st. 1. ZKP u svezi članka 399. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je vratilo spis uz podnesak u kojem predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu, a na sjednici vijeća na istom je prijedlogu ustrajao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drago Marincel.

Žalba nije osnovana.

U žalbi os. N. G. točno navodi kako prvostupanjski sud ničim ne obrazlaže službenu zabilješku o obavljenom obavijesnom razgovoru sa S. M. koja je dostavljena uz zahtjev za obnovu, a ista se zahtjevom predlaže ispitati upravo na razlike u svom iskazivanju u službenoj zabilješki i na glavnoj raspravi. Suprotno žalbenim navodima, s pravom prvostupanjski sud nije razmatrao službenu zabilješku III Policijske postaje D. koja je rješenjem istražnog suca od 21. svibnja 1997. godine (list 209 spisa) osnovano izdvojena iz predmeta Kio-228/97 sukladno čl. 78. ZKP/97, pa stoga ne predstavlja novi dokaz. Također žalitelj neosnovano predlaže ponovno saslušanje sudsko medicinskog vještaka obzirom je i ovaj dokaz proveden te detaljno ocijenjen u prvostupanjskoj presudi.

Nadalje, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ponovno saslušanje os. N. G. na okolnost što je od nekog kažnjenika (ne navode se osobni podaci osobe) saznao predstavlja neprikladan dokaz da bi se samo na temelju takvog dokaza dopustila obnova postupka.

S pravom je prvostupanjski sud na temelju samog sadržaja zahtjeva zaključio da nije ostvarena osnova za obnovu postupka iz članka 501. stavak 1. točka 3. ZKP. Naime, ta odredba traži da se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu, te je prvostupanjski sud ispravno zaključio da predloženo ispitivanje S. M. i sudsko medicinskog vještaka nisu novi dokazi dok ispitivanje os. N. G. nije prikladan dokaz.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsko rješenje, a ispitujući žalbu u smislu odredbe iz članka 398. stavak 4. ZKP, nisu utvrđene povrede zakona navedene u toj odredbi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. lipnja 2010.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Tanja Pavelin Borzić, v. r.

Vesna Vrbetić, v. r.