III Kr-49/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 49/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Kocijančić Erike kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i sudskog savjetnika Vinja Ileane kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M.C. i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 334. st. 1. Carinskog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Općinskog suda u Dubrovniku od 19. listopada 1993. br. K-189/93, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Dubrovniku od 26. studenog 1993. br. Kž-69/93, u sjednici održanoj 23. ožujka 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske P.B.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika M.C. i D.G.R. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 19. listopada 1993. br. K-189/93, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Dubrovniku od 26. studenog 1993. br. Kž-69/93 osuđeni su M.C. i D.G.R. zbog krivičnog djela iz čl. 334. st. 1. Carinskog zakona i to os. M.C. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. listopada 1993. pa nadalje i na novčanu kaznu u iznosu od 5,000.000 HRD, a os. D.G.R. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 10. listopada 1993. pa nadalje i na novčanu kaznu u iznosu od 4,500.000 HRD. Osuđenicima su izrečene i sigurnosne mjere i to oduzimanja plastičnog glisera, 194 baksi cigareta "Marlboro" i 71 baksi cigareta "K. " i protjerivanje iz zemlje na vrijeme od 10 godina, dok su na ime troškova krivičnog postupka dužni platiti solidarno 1,293.000 HRD i svaki paušalni iznos od 5.000 HRD.

Oba osuđenika podnijeli su po svom branitelju U.M.,. odvjetniku iz D., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske "preinači pravomoćnu odluku i žalbu prihvati u cjelini, odnosno podredno, da pobijane presude ukine u cjelini i predmet vrati prvostupanjskom sudu time da ovaj provede novi postupak u skladu s primjedbama tog suda".

Zamjenik državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nisu u pravu osuđenici kada tvrde da sud drugoga stupnja nije odgovorio na njihove žalbene navode, u čemu oni nalaze razlog za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 414. toč. 3. ZKP. Prema njihovom navodu, žalbeni sud nije odgovorio na njihovu žalbenu tvrdnju da nisu uopće ušli u teritorijalno more Republike Hrvatske, te da su uhvaćeni na otvorenom moru. Suprotno takvim navodima valja istaći da je sud drugoga stupnja na strani 4 presude vrlo opširno obrazložio zašto ne usvaja takav žalbeni navod, čime je taj sud u cijelosti usvojio također vrlo opširno obrazloženje suda prvoga stupnja o toj okolnosti na strani 10 presude suda prvoga stupnja. U sadašnjem zahtjevu osuđenici zapravo pobijaju utvrđenje jedne činjenice, a to u ovom izvanrednom pravnom lijeku nije dopušteno. Isto vrijedi i za daljnju tvrdnju u zahtjevu da sudovi nisu utvrdili tko je i na temelju čega izradio "nautičku kartu" na temelju koje je utvrđeno mjesto izvršenja djela, a što je također tipičan argument žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može iznositi.

Također ne stoji tvrdnja da sudovi nisu obrazložili u čemu oni nalaze postojanje bavljenja prenošenjem robe preko carinske crte kao obilježja krivičnog djela, jer je i to pitanje detaljno raspravljeno kako u presudi prvoga (strana 10), tako i u presudi drugoga stupnja (strana 6-7).

Nisu u pravu osuđenici niti kada navode da je počinjena povreda krivičnog zakona jer djelo zbog kojeg su oni oglašeni krivim, po njihovom mišljenju, nije krivično djelo (čl. 414. toč. 1. u vezi čl. 355. toč. 1. ZKP). Sud prvoga stupnja pravilno je utvrdio da su se osuđenici bavili prenošenjem robe preko carinske crte i stoga počinili krivično djelo iz čl. 334. st. 1. Carinskog zakona. Za postojanje tog krivičnog djela kao tzv. kolektivnog krivičnog djela dovoljno je u činjeničnom opisu navesti jednu radnju, ako je inače dokazano da počinitelj hoće ponavljanjem djela pribaviti sebi neprekidni izvor prihoda. Da je pak taj uvjet ispunjen proizlazi iz niza okolnosti utvrđenih u pobijanim presudama (optuženici su u Zelenici imali na raspolaganju osobni automobil i prometnu dozvolu, a posao koji su obavljali prilikom zaticanja u izvršenju djela zahtijevao je veliko iskustvo te poznavanje niza drugih suučesnika jer je u pitanju oblik organiziranog kriminaliteta).

Iz navedenih razloga valjalo je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti u cijelosti kao neosnovan (čl. 416. u vezi čl. 408. ZKP).

U Zagrebu, 23. ožujka 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Kocijančić Erika v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)