Rev-943/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 943/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović, kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Vladimira Drakulić i Borisa Guttmann, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S. (O.), kojeg zastupa I. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. Poduzeće za građevinski inžinjering, Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 19. listopada 1993. br. Gž-2835/93, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. listopada 1992. br. Pn-107/89, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv presude Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2835/93 od 19. listopada 1993. odbija se.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zagrebu br. Gž-2835/93 od 19. X. 1993. odbijena je žalba tužitelja, dok je žalba tuženika djelomično uvažena, te je presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-107/89 od 13. X. 1992. potvrđena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev usvojen za iznos od 4,412.200 HRD spp i odbijen za iznos od 6,880.000 HRD spp, a preinačena u dijelu odluke o iznosu tužbenog zahtjeva od dinara 1,700.000 HRD spp, tako da je tužbeni zahtjev odbijen. Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom sporu radi naknade štete zbog tjelesne ozljede koju je tužitelj, kao radnik tuženikovog kooperanta, pretrpio na gradilištu tuženika, u reviziji je sporno je li tuženik odgovorna osoba.

Odlučujući o osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije (je li tuženik odgovorna osoba), sudovi su utvrdili da se tužitelj ozlijedio na gradilištu tuženika kad je, prelazeći preko fosne na građevinskoj skeli, koja nije bila pričvršćena, uslijed pomaka fosne, pao na cijev koja se nalazila ispod fosne.

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, sudovi su zauzeli pravni stav da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, te da za ovu štetu odgovara tuženik kao imalac.

Pravilan je, po ocjeni ovog revizijskog suda, pravni stav sudova da neučvršćena fosna na građevinskoj skeli predstavlja opasnu stvar i da tuženik za ovu štetu odgovara temeljem čl. 173. i 174. Zakona o obveznim odnosima (ZOO).

Okolnost što tužitelju za spornu štetu odgovara i njegov poslodavac (tuženikov kooperant), po osnovi propisa o zaštiti na radu, bez značaja je za postojanje odgovornosti tuženika. Tuženik, kako to pravilno ističu sudovi, za spornu štetu odgovara solidarno s tužiteljevim poslodavcem - tuženikovim kooperantom, po osnovi čl. 206. st. 4., pa je tužitelj ovlašten zahtijevati naknadu štete i od samog tuženika (čl. 414. st. 1. ZOO).

Pravilno je u pobijanoj presudi primijenjeno materijalno pravo - čl. 200. ZOO - i kada je odlučeno o visini novčane naknade za pretrpljene nematerijalne štete i kada su ove određene u dosuđenim iznosima, jer se ukazuju primjerenim trajanju i intenzitetu bolova i rezultat su kriterija iz st. 2. čl. 200. ZOO.

Neosnovano revident ističe da je pri određivanju novčane naknade štete za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti trebalo uzeti u obzir iznos na koji bi tužitelj imao pravo po osnovi invalidskog osiguranja - naknade za tjelesno oštećenje. Ovo iz razloga što je utvrđeno da tužitelj nije ostvario pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja i da mu to pravo ne pripada (odbijen je sa zahtjevom - list 51 spisa).

Na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 10. ZPP ovaj revizijski sud pazio je po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) i utvrdio je da ove povrede u postupku nema.

Iz ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 11. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.