I Kž-726/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-726/01-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u svezi st. 3. i 1. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 7. rujna 2001. godine broj Kv-211/01 (K-18/01), u sjednici održanoj 19. studenog 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Županijski sud u Zadru, rješenjem od 7. rujna 2001. godine broj Kv-211/01 (K-18/01) prihvatio je prigovor okrivljenika M. B. i okrivljenika A. B., protiv optužnice i obustavio kazneni postupak za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u svezi sa st. 3. i 1. KZ koje je djelo činjenično opisano u optužnici županijskog državnog odvjetnika u Zadru od 27. ožujka 2001. godine broj DO-K-87/00.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje preinači i odbije prigovor okrivljenika protiv optužnice, kao neosnovan.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 28. studenog 2001. godine broj KŽ-DO-1727/01, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati.

Žalba nije osnovana.

U većem dijelu žalba se osvrće na prethodni postupak ustrajavajući na tvrdnji da je trebalo provesti vještačenje radi utvrđivanja prave vrijednosti zemljišta iako podnesenom optužnicom državni odvjetnik ne stavlja na teret optuženicima razliku između realne tržišne cijene zemljišta i ugovorene cijene od 7,00 kn po kvadratnom metru, kako to ispravno uočava i prvostupanjski sud.

Na taj način državni odvjetnik nastoji postupak vratiti u fazu kada nije uspio sa svojim prijedlogom, iako je sada, u odnosu na podneseni istražni zahtjev, podnio optužnicu u kojoj se okrivljenicima stavlja na teret provizija koju je Z. ostvario isporukom vozila, koja nije sporna i za koju nije potrebno provoditi vještačenje vrijednosti zemljišta.

S obzirom da je Z. bio ovlašteni prodavatelj automobila "Fiat" i da je prodajom ostvarivao ugovorenu proviziju što je svrha poslovanja navedenog poduzeća i njegova registrirana djelatnost, kako je to utvrđeno u pobijanom rješenju, nije prihvatljiva teza iz žalbe da je na taj način tom poduzeću pribavljena protupravna imovinska korist, a odluka da se vozila prihvate kao kompenzacija za zemljište ne znači da su okrivljenici na taj način, kao službene osobe, prekoračile svoje ovlasti budući je za potpisivanje ugovora o kompenzaciji postojao zaključak Općinskog poglavarstva O. J., a za ostvarenje bića inkriminiranog kaznenog djela potrebno je pribavljanje protupravne imovinske koristi, a kompenzacija sama za sebe nije nedozvoljen pravni posao.

Da li su ta vozila bila neophodna O. J. i za koje potrebe su služila, tko ih je vozio, nije predmet razmatranja ovog postupka na način kako se to navodi u žalbi državnog odvjetnika.

S obzirom da žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju zaključci prvostupanjskog suda zbog kojih je postupak obustavljen na temelju čl. 275. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP), na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.