Revr-497/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 497/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. C. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik Lj. V., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2003. godine poslovni broj Gžr-1519/02 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2002. godine poslovni broj Pr-330/98, u sjednici održanoj dana 29. rujna 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odlučeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja B. C. iz Z., koji glasi:

Poništava se Odluka Disciplinske Komisije od dana 28. 12. 1990. godine kao nezakonita.

Poništava se Odluka Radničkog savjeta od dana 15. 2. 1991. kao nezakonita.

Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati na rad na njegovo radno mjesto i prizna mu sva prava iz radnog odnosa.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 9.501,00 kuna." Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude preinače.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Revident u reviziji, iako se poziva na taj revizijski razlog, ne navodi određeno koje bi bitne povrede odredaba parničnog postupka bile počinjene u postupku pred nižestupanjskim sudovima niti navodi na koji način bi te povrede bile počinjene. Kako u postupku nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio revidentovih navoda sadrži prigovore pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Prema odredbi čl. 385. st. 3. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revizije u tom pravcu nisu niti uzeti u razmatranje.

U ovom predmetu je riječ o prestanku radnog odnosa odlukom tuženiku u disciplinskom postupku protiv tužitelja zbog težih povreda radne obveze iz čl. 71. toč. 1. i 14. Pravilnika tuženika o radnim odnosima i odgovornosti radnika u udruženom radu (u daljnjem tekstu: Pravilnik) izricanjem mjere prestanka radnog odnosa na temelju čl. 72. st. 2. alineja 1. Pravilnika – na temelju čl. 75. st. 2. toč. 9. u vezi s čl. 58. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (ZOPRO) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na poslovima transportnog radnika,

- da je tužitelj u više navrata u 1990. godini (6. listopada, 11. listopada, 31. listopada, 1. studenog i 8. studenog) odbio izvršiti povjerene mu radne zadatke i naloge rukovoditelja koji su bili u okviru poslova tužitelja,

- da tužitelj nije dokazao da bi za odbijanje izvršenja radnih zadataka i naloga rukovoditelja imao opravdane razloge.

Odredbom čl. 71. toč. 14. Pravilnika bilo je predviđeno da odbijanje izvršenja poslova odnosno radnih zadataka ili radnih naloga ako za to ne postoje opravdani razlozi, predstavlja težu povredu radnih obveza, a odredbom čl. 72. st. 2. alineja 1. Pravilnika je bilo određeno da se zbog takve povrede radne obveze može izreći mjera prestanka radnog odnosa ako je time bitno poremećen proces rada.

Pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tužitelj svojim naprijed navedenim višekratnim odbijanjem izvršenja radnih obveza bez opravdanog razloga uzrokovao poremećaj u procesu rada, jer su navedene poslove morali uvijek obaviti drugi radnici (predviđeni za druge radne zadatke) umjesto tužitelja – što je imalo za posljedicu daljnji poremećaj procesa rada na način da se taj rad više nije mogao odvijati na planirani način. Dakle, u konkretnom slučaju ispunjene su pretpostavke za izricanje disciplinske mjere prestanka radnog odnosa u smislu odredaba čl. 71. i 72. Pravilnika tuženika, pa je tužitelju radni odnos prestao u skladu sa odredbom čl. 75. st. 2. toč. 9. ZOPRO.

Prema tome, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo odbijajući tužbeni zahtjev, pa nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz tih razloga na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 29. rujna 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.