Rev-1173/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1173/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ljubice Munić, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Gordane Matasić-Špoljarić, Davorke Lukanović-Ivanišević i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.-M. M. iz C. P., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz I., …, protiv tuženih: 1. Općine C. P., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz I., 2. Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Imotskom, Građansko-upravni odjel, 3. Osnovne škole I. G. K. iz C. P., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz I., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-494/06-2 od 10. svibnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Imotskom broj P-442/00 od 6. listopada 2003., u sjednici održanoj dana 27. kolovoza 2008.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev prema tuženoj Općini C. P. i Osnovnoj školi I. G. K. koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj B.-M. M. vlasnik nekretnine indentične č. zgr.490/1 u površini od 189 m2, od čega pod zgradom (škola) 165 m2, (općinska zgrada 25 m2, zatim č. zgr. 490/2 u površini od 357 m2 (slobodan prostor i dvorište), sve K.O. C. P., upisane u posjedovnom listu 209 Ureda za katastar u I. na ime tužitelja, slijedom čega su tužene pod 1. i 3. dužne u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe povratiti tužitelju navedene nekretnine i predati ih u posjed u naznačenim površinama,

i l i

u istom roku isplatiti tužitelju za oduzeto zemljište iznos od 210.000,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od trenutka utuženja pa do isplate“.

U istoj prvostupanjskoj presudi sadržana je i odluka kojom se utvrđuje da je tužba povučena prema tuženici Republici Hrvatskoj te da je tužitelj dužan tuženici Općini C. P. naknaditi parnični trošak u iznosu od 23.973,00 kn, a tuženici Osnovnoj školi iznos od 9.662,40 kn, pri čemu treba reći da dio presude kojim se utvrđuje povlačenje tužbe prema tuženici Republici Hrvatskoj nije bio predmet ispitivanja u žalbenom postupku (nije pobijan žalbom).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati ili da presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a o reviziji se nije izjasnio ni nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01. - dalje: ZPP) na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 386. ZPP.

U reviziji nije konkretno ukazano koja je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena, osim što se navodi da je u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da tužitelj nije dokazao da je nasljednik iza smrti svojega oca pok. M. i da u spis nije dostavljen z. k. izvadak ni rješenje o nasljeđivanju, a to nije u suglasnosti sa stanjem u spisu. Osim toga, drugostupanjski sud da se pozvao na posjedovni list broj 209, pa tužitelj postavlja pitanje „od kud je taj broj Posjedovnog lista ukoliko isti u spis nije dostavljen“.

Može se zaključiti da ovim navodima tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. t. 13. ZPP učinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom. Pobijana presuda, međutim, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, jer je u njezinom obrazloženju drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja u smislu odredbe čl. 375.st. 1. ZPP. Pritom treba reći da je u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno da tužitelj nije dokazao da je postao vlasnikom nekretnine kč. br. 837/14 k. o. C., jer to ne proizlazi „niti iz spisu priloženog“ rješenja o nasljeđivanju niti iz izvatka iz zemljišnih knjiga, pa ni iz posjedovnog lista broj 209 na koji se tužitelj poziva. Dakle, upravo suprotno navodima u reviziji, u obrazloženju drugostupanjske presude se govori o priloženim ispravama u spisu, a nije navedeno da u spis nije dostavljen zemljišnoknjižni izvadak i rješenje o nasljeđivanju kako se to tvrdi u reviziji. Broj posjedovnog lista (209) naveden je u samoj tužbi i u izreci prvostupanjske presude, a na ročištu o održanoj glavnoj raspravi od 25. studenog 1997 punomoćnik tužitelja je naveo, između ostalog, da prilaže „izvadak iz katastra zemljišta br. 209 k.o. C.“. U spisu se i nalazi priložen uz taj zapisnik, pa je to odgovor na postavljeno pitanje u reviziji „od kud taj broj Posjedovnog lista ukoliko isti nije u spis dostavljen“.

Prema utvrđenju prvostupanjskog suda, koje prihvaća i sud drugog stupnja, sporna nekretnina je nosila oznaku č. zem. 837/14 i č. zem. 837/27. Te nekretnine su prema navodima u tužbi bivše vlasti oduzele bez plaćanja naknade, a tužitelj je iskazao (saslušan kao stranka) da se to dogodilo 1948. ili 1949. Navedene čestice više ne postoje jer su pretvorene u č. zgr. 490, koja je cijepana na č. zgr. 490/1 i 490/2 budući se radi o zgradi općine i zgradi osnovne škole sa zajedničkim dvorištem. U pitanju je zemljište ispod zgrade općine i zgrade osnovne škole, uključujući i onaj dio (dvorište) koji služi redovnoj upotrebi tih zgrada.

Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje sudova nižeg stupnja, jer zapravo neosnovanost tužbenog zahtjev proizlazi iz činjenica koje je tužitelj tijekom postupka sam naveo. Tužitelj istina nije naveo po kojoj osnovi je zemljište 1948. ili 1949. oduzeto, a saslušan kao stranka iskazao je da je vođen postupak za naknadu koji nije okončan. Međutim, nije sporno (jer to tužitelj navodi već u tužbi) da su na oduzetom zemljištu izgrađene zgrade (sada zgrada Općine C. P. i zgrada Osnovne škole). Tužitelj nije vlasnik tih zgrada pa nije osnovan zahtjev na utvrđenje da jeste vlasnik i da su mu tuženice dužne te nekretnine predati u posjed. Pravilan je stav sudova nižeg stupnja da tužitelju temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 92/99, 80/02. i 81/01) ne pripada pravo tražiti naknadu na način kako to zahtijeva u tužbi, tj. da mu se vrati zemljište zajedno sa zgradama koje su na njemu izgrađene nakon oduzimanja. Taj Zakon uređuje pravo na naknadu za oduzeto neizgrađeno građevinsko zemljište (čl. 15. t. 1. i čl. 16. do 19.), a ne i pravo na naknadu za izgrađeno građevinsko zemljište. Može se govoriti o pravu na naknadu za samo zemljište koje je oduzeto, a ne o pravu na povrat zgrada (ili naknade u novcu za te zgrade) koje tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku nisu oduzete. Tužitelj je u ovoj parnici međutim istakao zahtjev na utvrđenje da je vlasnik nekretnine i da mu se preda u posjed (ustao je vlasničkom tužbom) ili da mu tuženice plate 210.000,00 kn, a ne zahtjev za naknadu u smislu odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine. Postupak za naknadu prema tom Zakonu nije sudski nego je upravni postupak (uređen odredbama čl. 64. do 76. toga Zakona). Zahtjev se podnosi nadležnom Županijskom uredu prema mjestu gdje se nalazi imovina (čl. 64. st. 2. Zakona), a ne sudu. Zadatak je suda u ovoj parnici bio odgovoriti na pitanje je li tužitelj vlasnik nekretnina (zgrade Općine C. P. i Osnovne Škole zajedno sa zemljištem) čiju predaju u posjed traži, a ne pripada li mu pravo na naknadu za oduzeto zemljište prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine o čemu se odlučuje u upravnom postupku.

Zbog tih razloga je temeljem čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. kolovoza 2008.

Predsjednica vijeća:

Ljubica Munić, v. r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Pisarnice za prijem i otpremu:

Štefica Klepac