Revt-81/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 81/03-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa, kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Državna agencija za osiguranje štednih uloga iz Zagreba, koju zastupa V. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženih: 1. G. b. d.d. Z., u stečaju 2. E. N. T. d.d. Z., kojeg zastupa I. F., odvjetnik iz Z., 3. LB I. F. A., Z., Š., kojeg zastupa D. Š., odvjetnik iz V., i 4. Lj. J. iz Z., kojeg zastupa J. B., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja osporene tražbine, rješavajući reviziju trećetuženika i četvrtotuženika, izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. siječnja 2003. broj Pž-4179/02, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. travnja 2002. broj P-6669/01, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2005.,

r i j e š i o j e:

I/ Prihvaćaju se revizije trećetuženika i četvrtotuženika, te se ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. siječnja 2003. broj Pž-4179/02 i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. travnja 2002. broj P-6669/01 i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II/ O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom drugostupanjskog Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 08. siječnja 2003. broj Pž-4179/02 djelomično su odbijene žalbe trećetuženika i četvrtotuženika i prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 18. travnja 2002. broj P-6669/01 potvrđena je u dijelu iz točke I. izreke, kojim je utvrđena osnovanost novčane tražbine tužitelja u iznosu od 1,353.000.000,00 kn spram stečajnog dužnika G. b. d.d. Z. u stečaju, a koja je tražbina svrstana u III. viši isplatni red.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju su izjavili trećetuženik i četvrtotuženik, te predlažu da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U obje revizije, između ostalog, istaknut je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, s obrazloženjem, da se presude ne mogu ispitati, jer sadrže proturječne razloge o odlučnim činjenicama – da je tužitelj u stečaju prijavio tražbinu u visini utuženog iznosa i da ta tražbina predstavlja iznos osigurane štednje koju je tužitelj isplatio, odnosno koju treba isplatiti štedišama prvotuženika.

Tužitelj u odgovoru na reviziju osporava revizijske navode i predlaže da se iste odbiju.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske o revizijama se nije izjasnio.

Revizije su osnovane.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

U ovom sporu radi utvrđenja osnovanosti novčane tražbine tužitelja u iznosu od 1,353.000.000,00 kn spram stečajnog dužnika G. b. d. d. Z., u stečaju, koja tražbina se temelji na odredbi čl. 95. Zakona o bankama, odlučna je činjenica je li tužitelj u stečaju prijavio tražbinu u visini od 1,353.000.000,00 kn, te da li su isplaćeni i u kojem iznosu osigurani štedni ulozi koji čine tužiteljevu tražbinu.

Revidenti su u tijeku prvostupanjskog postupka osporili da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu u iznosu od 1.353.000.000,00 kn, kao i činjenicu da je iz osnova osigurane štednje isplatio iznos od 1,353.000.000,00 kn, te su predložili da se činjenica prijavljene tražbine utvrdi uvidom u spis stečajnog postupka, a činjenica isplaćenog iznosa osigurane štednje uvidom u odgovarajuće isprave kojima se dokazuje isplata.

U prvostupanjskoj je presudi navedeno da je nesporno da je tužitelj u stečaju prijavio tražbinu u visini od 1,353.000.000,00 kn i da je isplatio odnosno trebao isplatiti iznos osigurane štednje u visini prijavljene tražbine, iz čega proizlazi, budući su te činjenice sporne, da postoji proturječje između onog što se u presudi navodi o navedenim odlučnim činjenicama i stanja u spisu, odnosno relevantnoj procesnopravnoj građi.

Navedena proturječnost predstavlja nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati, tako da se ukazuje ostvarena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Na ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka revidenti su ukazivali i u žalbi, a kako drugostupanjski sud ovu povredu nije otklonio i sam je učinio istu, kao i bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 369. st. 1. ZPP.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe iz čl. 394. st. 1. ZPP, prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu, te će u nastavku postupka utvrditi odlučne i sporne činjenice, tako što će izvesti predložene dokaze, te nakon toga ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 13. travnja 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v. r.