III Kr-80/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 80/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Zlate Lipnjak- Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. i 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Virovitici od 27. travnja 2005. broj K-177/04-34 i presuda Županijskog suda u Virovitici od 09. lipnja 2005. broj Kž-90/05-3, u sjednici održanoj dana 28. rujna 2005. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Općinski sud u Virovitici kao prvostupanjski sud je presudom od 27. travnja 2005. broj K-177/04-34 opt. M. V. proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u vezi st. 2. i 1. KZ i temeljem čl. 272. st. 4. KZ izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te po čl. 67. KZ prema optuženiku primijenio uvjetnu osudu, odredivši da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Županijski sud u Virovitici, kao drugostupanjski sud je presudom od 09. lipnja 2005. broj Kž-90/05-3 prihvatio žalbu državnog odvjetnika, prvostupanjsku presudu preinačio u odluci o kazni, te je opt. M. V. zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, dok je žalbu optuženika odbio kao neosnovanu, te u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsku presudu potvrdio. Osuđenik se prema podacima u spisu ne nalazi na izdržavanju kazne zatvora.

Po pravomoćnosti navedene presude osuđ. M. V. je po branitelju K. T., odvjetniku iz S., podnio poštom preporučeno dana 05. srpnja 2005. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 i

III Kr 80/05-3

143/02, u nastavku: ZKP), te zbog povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku iz čl. 367. st. 3. u vezi čl. 3. st. 2. ZKP, a kako to iz navoda zahtjeva proizlazi, još i iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo koje je osuđenik počinio pravno označi po čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. KZ i da se slijedom toga preinači u kaznenopravnoj sankciji, tako da se prema osuđeniku primijeni uvjetna osuda, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Osuđenik ujedno moli da se prekine izvršenje pravomoćne presude.

Prvostupanjski sud nije rješavao o odgodi izvršenja kazne zatvora u smislu čl. 428. st. 5. ZKP, obzirom da se osuđenik ne nalazi na izvršenju kazne zatvora, osim što je predsjednik vijeća izdao Županijskom sudu u Virovitici, sucu izvršenja, nalog za izvršenje kazne dana 01. srpnja 2005. broj K-177/04-41 (list 95).

Vrhovni sud Republike Hrvatske je po čl. 428. st. 4. ZKP primjerak zahtjeva sa spisima dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je spise ovom sudu vratilo uz podnesak od 12. rujna 2005. broj KR-DO-546/05, uz odgovor da se zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbije kao neosnovan, pri čemu je na sjednici vijeća ovog suda ustrajao nazočni zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislav Dujmić.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik smatra da je u pobijanoj presudi kazneni zakon povrijeđen na štetu osuđenika u smislu čl. 368. toč. 4. ZKP, prigovarajući da je odlučna činjenica o uzročnoj vezi između radnji koje je poduzimao u prometu i nastupjele smrti oštećenice, pogrešno utvrđena, obzirom da je prema sudsko-medicinskom vještačenju utvrđeno da se kod oštećenice razvila tromboza kao posljedica ranije njene bolesti, a u kombinaciji s ozljedama koje je zadobila u prometnoj nezgodi, dovela do smrtnog ishoda, slijedom čega je uz primjenu čl. 3. st. 2. ZKP, u dvojbi o postojanju ove odlučne činjenice, trebalo utvrditi da je osuđenik poduzetim radnjama u prometu prouzrokovao samo teške tjelesne ozljede oštećenice, te da je u pravilnoj primjeni kaznenog zakona djelo trebalo pravno označiti prema čl. 272. st. 2. u vezi st. 1. KZ.

Neosnovano osuđenik ističe ovu, zapravo posrednu povredu kaznenog zakona, obzirom da najprije prigovara utvrđenju navedene odlučne činjenice uzročne veze između njegovih radnji i krajnje posljedice smrti oštećenice, kao pogrešnom utvrđenju. U ovakvom slučaju ne radi se o povredi kaznenog zakona u smislu čl. 368. KZ, već se radi o pobijanju pravomoćne presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koji osnov za pobijanje pravomoćne presude, međutim, u odredbi čl. 427. ZKP nije predviđen.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, uz primjenu odredbe čl. 429. u vezi čl. 423. ZKP, o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ispitao i pravilnost,

emu nije našao da bi se

odnosno stupanj pouzdanosti utvrđenog činjeničnog stanja, pri č

pojavila ozbiljna sumnja u istinitost odlučnih činjenica utvrđenih u pravomoćnoj presudi, pa tako niti glede postojanja uzročne veze između radnji osuđenika i krajnje posljedice smrti oštećenice. Naime, prvostupanjski sud je pravilno i u dovoljnoj mjeri pouzdano utvrdio, a drugostupanjski sud potvrdio utvrđenje ove odlučne činjenice, kojem utvrđenju se u zahtjevu osuđenika prigovara. Naime, sudsko-medicinski vještak je u pisanom nalazu i mišljenju (list

III Kr 80/05-3

60-62), a također saslušan i na glavnoj raspravi (list 71-73 u spisu) određeno iskazao da je smrt oštećenice bila nasilna i da je u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljedama koje je oštećenica zadobila u prometnoj nezgodi. Protudokaza sudsko-medicinskom vještačenju do donošenja pravomoćne presude nije bilo, ni iz sadržaja spisa ne proizlazi postojanje kakvog protudokaza, a niti je pak osuđenik u svom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ukazao na postojanje takvog dokaza koji bi sadržajno osporavao nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. J. Š. iz Z..

Osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kako to proizlazi iz navoda tog zahtjeva, prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, smatrajući da u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedenih razlozi kojima se drugostupanjski sud rukovodio pri donošenju odluke o kaznenopravnoj sankciji.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ukazuje osuđeniku da ovakvi navodi nemaju oslonca u sadržaju drugostupanjske presude, obzirom da je u njenom obrazloženju određeno izloženo čime se drugostupanjski sud rukovodio pri donošenju odluke o kazni (str. 3. odlomak 6 i 7, str. 4. odlomak 1 u toj presudi), time da se osuđeniku ukazuje i na to da po čl. 427. toč. 2. ZKP nije kao osnov za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude predviđena povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP. Ujedno, obzirom na prethodno izloženo pravilno i potpuno, te dovoljno pouzdano utvrđeno činjenično stanje, također nije bilo niti mjesta primjeni odredbe čl. 3. st. 2. ZKP. Nasuprot navodima zahtjeva, drugostupanjski sud je u obrazloženju svoje presude naveo sve potrebne razloge za ocjenu žalbenih navoda, vezano uz sve istaknute žalbene osnove, slijedom čega je poštivana odredba čl. 391. st. 1. ZKP, a iz kojeg obrazloženja jasno proizlazi da nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 3. st. 2. ZKP. Iz ovih razloga nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, za koju povredu osuđenik smatra da je počinjenja u žalbenom postupku, u smislu čl. 427. toč. 3. ZKP.

Najzad, obzirom na osnove po kojima se prema odredbi čl. 427. ZKP zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnositi, bespredmetni su oni preostali navodi osuđenika u zahtjevu koji se odnose na odabir vrste i odmjeru kazne koja mu je pravomoćnom presudom izrečena.

Slijedom navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 429. u vezi čl. 421. ZKP).

U Zagrebu, 28. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.