Rev-489/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 489/04-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. i S. K. iz Đ., zastupanih po Z. J., odvjetniku u Đ., protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel u Đakovu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 11. travnja 1996. godine, br. Gž 609/96-2, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 14. studenog 1995. godine, br. P 353/95-9, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2004. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, te se ukidaju nižestupanjske presude – presuda Županijskog suda u Osijeku od 11. travnja 1996. godine, br. Gž 609/96-2 i presuda Općinskog suda u Đakovu od 14. studenog 1995. godine, br. P 353/95-9, u odnosu na tužiteljicu S. K. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tužena je dužna tužiteljima isplatiti ukupno 30.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 14.11.1995.g., kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 6.475,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja suđeno je i riješeno:

"Žalba se dijelom odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na drugotužiteljicu S. K..

Žalba se dijelom prihvaća, ukida se presuda prvostupanjskog suda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev u odnosu na prvotužitelja I. R., te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci."

Protiv navedene drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da uz prihvaćanje revizije nižestupanjske presude budu preinačene na način da tužbeni zahtjev tužiteljice Sanje Križić bude odbijen. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Pobijanom presudom pravomoćno je odlučeno o zahtjevu tužiteljice S. K. za naknadu nematerijalne štete koju je pretrpila smrću svoje majke P. R., stradale u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 16. studenog 1992. godine u Đ., kada je na nju, kao pješakinju, naletilo osobno vozilo HV-a kojim je upravljao tadašnji pripadnik HV policije I. K..

Glede pitanja pasivne legitimacije i odgovornosti Republike Hrvatske za predmetnu štetu, sudovi su ocijenili neosnovanim tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, te su utvrdili postojanje odgovornosti uz obrazloženje da je I. K. koji je pravomoćno osuđen da je skrivio prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala supruga I-tužitelja i majka II- tužiteljice upravljao vozilom HV policije, te je kritične zgode bio pripadnik Hrvatske policije".

U reviziji se osnovano ističe da činjenica da je šteta prouzročena vojnim vozilom kojim je upravljao pripadnik HV-a ne opravdava zaključivanje suda o postojanju pasivne legitimacije, odnosno odštetne odgovornosti države.

Pitanje odgovornosti tuženika za predmetnu štetu sudovi su trebali raspraviti i ocijeniti uz primjenu odredaba čl. 218. u odnosno vrijeme važećeg Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine", broj 52/91).

U smislu tih odredbi Republika Hrvatska odgovara za štetu koju vojna osoba počini trećoj osobi u svezi s obavljanjem službe. Dakle, za postojanje odštetne odgovornosti države na temelju te odredbe nije dovoljna samo činjenica da je vojna osoba počinila štetu trećoj osobi, već je temeljna pretpostavka odštetne odgovornosti države da je vojna osoba štetu počinila u svezi s obavljanjem vojne službe.

Tu odlučnu činjenicu sudovi nisu utvrđivali.

Navedena činjenica bitna je za ocjenu pitanja odštetne odgovornosti Republike Hrvatske i uz primjenu Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine", broj 117/03), koji je u međuvremenu stupio na snagu, pa je pitanje odgovornosti tuženika potrebno razmotriti i uz pitanje odredaba tog zakona.

Prema odredbama čl. 1. i 2. potonjeg Zakona Republika Hrvatska odgovara po općim propisima o odgovornosti za štetu koju su tijekom Domovinskog rata uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s tom službom, s tim da odgovornost ne postoji niti u tom slučaju ukoliko ta šteta ima značenje ratne štete.

Dakle, i prema navedenom Zakonu odgovornost države za štetu koju je prouzročio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga može postojati samo pod uvjetom da je on tu štetu prouzročio u vojnoj službi ili u svezi s vojnom službom, te pod daljnjim uvjetom da nije riječ o ratnoj šteti za koju država ne odgovara.

Prema odredbi čl. 3. st. 2. istog Zakona pretpostavlja se da je posljedica ratnog čina (ratna šteta) ona šteta koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1991. godine do 30. lipnja 1996. godine uzrokovali pripadnici Hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe, ako je počinjena na vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih i borbenih akcija, s time da oštećenik može dokazivati suprotno.

S obzirom da je u konkretnom slučaju štetu počinio pripadnik Hrvatskih oružanih snaga u vrijeme Domovinskog rata, potrebno je ispitati postoji li presumpcija ratne štete u smislu navedene odredbe.

Slijedom izloženog proizlazi da je pitanje osnovanosti osnove tužbenog zahtjeva raspravljeno i ocijenjeno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa je zbog toga činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92), uz prihvaćanje revizije, obje nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U Zagrebu, 19. svibnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.