Legislator Case Law & Legislation
Rev-617/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on assignment of claims, upholding lower court judgment.

Case Number Rev-617/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering payment of over 468,000 kn plus legal interest and court costs. The dispute arose from an assignment of claims where the assignor attempted to unilaterally revoke the assignment contracts shortly after signing them. The court ruled that the assignment contracts were valid under the Obligations Act and that the assignor lacked the authority to unilaterally terminate them, thereby upholding the lower courts' decision.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima: An assignor cannot unilaterally revoke assignment contracts regarding receivables, and the assignee's signature validates the transfer despite internal corporate authorization disputes.

Keywords

AI generated
assignment of claims unilateral revocation assignment contracts corporate authorization assignment of receivables

Cited Legislation

AI generated
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 436. Zakona o obveznim odnosima
Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili valjanim ugovore o prijenosu potraživanja sklopljene sukladno odredbi čl. 436. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje ZOO), o kojima je dužnik u smislu čl.
čl. 438. Zakona o obveznim odnosima
čl. 3. Pravilnika o radnim mjestima s posebnim ovlaštenjima
čl. 4. Pravilnika o radnim mjestima s posebnim ovlaštenjima
čl. 124. Zakona o obveznim odnosima
U konkretnom slučaju ustupitelj potraživanja nije mogao raskinuti ugovore o cesiji jednostranom izjavom (čl. 124. Zakona o obveznim odnosima), pa obveza tuženice prema tužitelju nastala temeljem ugovora o ustupanju potraživanja nije prestala zbog "povlačenja" ugovora od strane ustupitelja.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-617/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ivana Kaladića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, mr. Andrije Erakovića, Vlatke Potočnjak-Radej i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. h. poduzeća d.o.o. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Republike Hrvatske (sada Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel), uz sudjelovanje umješača na strani tuženice S. M. d.d. iz O., radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu (sada Županijski sud u Zagrebu) od 28. listopada 1997. godine broj Gž-2648/97, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 1997. godine broj P-4573/96, u sjednici održanoj 17. srpnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je tuženica obvezana platiti tužitelju ukupni iznos od 468.094,13 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznose po računima, kako je pobliže određeno u izreci prvostupanjske presude, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 48.873,00 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je izjavila reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje pobijane presude.

Tužitelj nije odgovorio, a nadležni državni odvjetnik se nije izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Ne postoji ni bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju revident ukazuje, jer izreka presude ne proturječi razlozima, a nema ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Neosnovan je i prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ugovora o prijenosu potraživanja.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da su tužitelj I. d.o.o. i umješač S. d.d. sklopili 11. svibnja 1994. godine dva ugovora o ustupanju potraživanja (cesiji), kojima je umješač ustupio tužitelju svoja potraživanja prema tuženici Republici Hrvatskoj u iznosu od 371,635.725 HRD (371.635,72 kn) i 97,137.685 HRD (97.137,68 kn),

- da je tuženica sudjelovala pri sklapanju ugovora o cesiji i te ugovore potpisala,

- da je ugovore u ime umješača kao ustupitelja potpisao rukovoditelj profitnog centra umješača,

- da je umješač jednostranom izjavom od 10. lipnja 1994. godine povukao sklopljene ugovore o cesiji.

Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili valjanim ugovore o prijenosu potraživanja sklopljene sukladno odredbi čl. 436. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje ZOO), o kojima je dužnik u smislu čl. 438. ZOO uredno obaviješten, jer ih je potpisao.

Pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili neosnovanim prigovor tuženice koji se odnosi na ovlaštenje za potpisivanje ugovora o ustupanju potraživanja.

Naime, prema odredbama čl. 3. i 4. Pravilnika o radnim mjestima s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima direktori tekstilne odnosno kožne konfekcije zastupaju i predstavljaju društvo u poslovima koje obavljaju profitni centri tekstilne odnosno kožne konfekcije, izuzev ugovora o raspolaganju osnovnim sredstvima. Ovo proizlazi i iz dopisa upućenog tužitelju od strane umješača 5. travnja 1994. godine (prije sklapanja ugovora o cesiji).

U konkretnom slučaju ustupitelj potraživanja nije mogao raskinuti ugovore o cesiji jednostranom izjavom (čl. 124. Zakona o obveznim odnosima), pa obveza tuženice prema tužitelju nastala temeljem ugovora o ustupanju potraživanja nije prestala zbog "povlačenja" ugovora od strane ustupitelja.

Pravilno su stoga nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, o reviziji tuženice odlučeno je na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 17. srpnja 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivan Kaladić, v.r.