Rev-1274/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1274/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tuženika J. o. d.d. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik K. F. Š., odvjetnik u odvjetničkom društvu G. i partneri iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-1544/10-3 od 11. siječnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3552/04 od 26. veljače 2010., u sjednici održanoj 6. svibnja 2015.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 32.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate (točka I. izreke). Odbijen je dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.040,00 kuna (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 24.139,70 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate (točka III. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 27.800,00 kn do 32.800,00 kn (za 5.000,00 kn) i odlučeno o troškovima postupka preko 10.000,00 kn do 24.139,70 kn (za 14.139,70 kn), sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se usvoji revizija tuženika, ukinu nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana primjerice navedenih u točkama 1-4 stavka 2. članka 382. ZPP.

U izvanrednoj reviziji, stranka treba ne samo određeno naznačiti pravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, već je dužna i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revident postavlja sljedeće pitanje:

Ako određivanje (kvantifikacija) pravične novčane naknade (satisfakcije) za nematerijalnu štetu i to u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti – fizičke osobe (izravni oštećenik) – predstavlja primjenu materijalnog prava, da li onda odlučivanje suda koje je u suprotnosti sa "orijentacijskim kriterijima (mjerilima) i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete (VSRH-Su-1331-VI/02 i Su-1372-

II/02)" kao i kriterijima i iznosima (visinom) pravične novčane naknade koje za nematerijalnu štetu u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potvrdila sudska praksa (kao imovinsko pravne standarde koje čine dio imovinskog prava) predstavlja pogrešnu primjenu materijalnog prava (i to odredbi čl. 200. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 155. ZOO/78) koja dovodi do nejedinstvene primjene zakona (sudovi donose različite odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari, odnosno na temelju iste činjenične i pravne podloge) i od čega izravno ovisi odluka suda o visini pravične novčane naknade tužiteljice u ovom sporu?

U odnosu na postavljeno pitanje, revident, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o tim pitanjima različito od shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u njegovim odlukama, kao i u odlukama nekih županijskih sudova te da postoji nesuglasje između shvaćanja pojedinih županijskih sudova o navedenim pitanjima. Pritom navodi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1077/06-2 od 29. studenog 2006. te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-

III/374/08 od 27. listopada 2010.

U odnosu na postavljeno pitanje, ovaj sud je ocijenio da se to pravno pitanje ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. To stoga što prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda odluka drugostupanjskog suda o visini nematerijalne štete nastale radi duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade, koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio na sjednici održanoj 29. studenoga 2002. (dalje: Orijentacijski kriteriji).

Orijentacijski kriteriji doneseni su upravo radi ujednačavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja pravičnih novčanih naknada tužiteljima. Međutim, ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

No, kod dosuđivanja pravične novčane naknade pojedinom tužitelju treba uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što znači da zbog okolnosti svakog pojedinog slučaja može doći do odstupanja od iznosa pravičnih novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriterijima, što je sve u skladu s čl. 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO).

Prema tome, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem ovog, revizijskog suda zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavljeno materijalnopravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U odnosu revizijske navode koji se odnose na odluku o troškovima postupka, valja reći kako je iz sadržaja revizije vidljivo da revident nije postupio u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, te nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena u odnosu na troškove parničnog postupka kao ni razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog revizija tuženika nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. svibnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.