I Kž-810/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-810/1999-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ante Potrebice, kao članova vijeća, i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. F. zbog kaznenog djela iz čl. 337.st. 1., 3. i 4. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 26. kolovoza 1999. godine, broj: K-16/97, u sjednici održanoj dana 24. rujna 2002. godine, u prisutnosti branitelja opt. I. F., T. D., odvjetnika iz P., te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba opt. I. F., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. I. F. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, te je na temelju čl. 337. st. 4. KZ, uz primjenu odredbe čl. 67. KZ, prema opt. I. F. primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, sa rokom kušnje u trajanju od dvije godine.

Po čl. 98. st. 1. Zakona o krivičnom postupku opt. I. F. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 9.500,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. I. F., po branitelju T. D., odvjetniku iz P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se opt. I. F. oslobodi od optužbe, ili, pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred izmijenjeno vijeće.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici vijeća uredno je izviješćen branitelj opt. I. F., T. D., odvjetnik iz P., koji je istoj i prisustvovao, a sjednica vijeća održana je i u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika.

Žalba je osnovana.

Prije svega, preispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, a povodom žalbe opt. I. F. (čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP), ovaj Vrhovni sud je našao da je sud prvog stupnja povrijedio kazneni zakon iz čl. 368. toč. 5. ZKP – jer je odlukom o uvjetnoj osudi prekoračio ovlast koju sud ima po zakonu.

Naime, sud prvog stupnja primijenio je prema opt. I. F. uvjetnu osudu (čl. 67. KZ), a protivno zakonskim uvjetima iz čl. 67. st. 3. KZ. Prema toj odredbi KZ-a, uvjetna osuda može se primijeniti samo prema počinitelju kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna zatvora do 5 godina, a za kaznena djela za koja je propisana kazna do 10 godina ako su primijenjene odredbe o ublažavanju kazne.

Kako je sud prvog stupnja proglasio krivim opt. I. F. zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3. i 4. KZ (za koje kazneno djelo iz st. 4. čl. 337. KZ je propisana kazna zatvora do 10 godina), a nije primijenio odredbe o ublažavanju kazne (ni u izreci pobijane presude ni u obrazloženju odluke o izrečenoj kazni, u smislu posebno izraženih olakotnih okolnosti), primjenom uvjetne osude prema opt. I. F., sud prvog stupnja prekoračio je ovlast koju sud ima po zakonu.

Međutim, kako se radi o povredi kaznenog zakona u korist opt. I. F., a protiv pobijane presude samo je on podnio žalbu, ovdje se povreda kaznenog zakona samo konstatira bez zadiranja u izreku pobijane presude.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (u žalbi se ne navodi o kojoj se to bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radi), time što je u izreci pobijane presude (činjeničnom opisu kaznenog djela) utvrdio da je opt. I. F. pribavio protupravnu imovinsku korist, a bez navođenja na čiju štetu je ta protupravna imovinska korist pribavljena.

Suprotno navodima iz žalbe, sud prvog stupnja nije ostvario nikakvu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka (pa niti ovu na koju ukazuje žalitelj), jer se za kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ traži ostvarenje "samo" znatne imovinske koristi za počinitelja tog kaznenog djela. Naravno, da je korist samo naličje štete, ali u smislu odlučnih činjenica (a jedino se u odnosu na njih može počiniti bitna povreda odredba kaznenog postupka) nenavođenje oštećenika ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, kako to ističe žalitelj u žalbi.

Međutim, u pravu je žalitelj kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu utvrđenja kvalifikatorne okolnosti iz čl. 337. st. 4. KZ, tj. ostvarenja znatne imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz čl. 337. st. 1. KZ. Naime, sud prvog stupnja u izreci pobijane presude utvrđuje da su opt. I. F. i sedam navedenih dioničara, postali vlasnici ukupno 5.648 dionica u nominalnoj vrijednosti od 564.830 DEM, pa je tako opt. I. F. sebi i njima u toj vrijednosti pribavio imovinsku korist. Isto tako, sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude ističe: "… opt. I. F. je stjecanjem dionica u nominalnoj vrijednosti od 157.900 DEM stekao, u stvari, vrijednosne papire koji su glasili na 1.579 dijelova temeljnog kapitala Dioničkog društva 'Mehanika', i koji su mu davali pravo da sudjeluje u dobiti društva u okviru tog broja dionica, kao i pravo da u svojstvu dioničara sudjeluje u upravljanju tog društva" (str. 12., odlomak 2. pobijane presude).

Dalje se ističe: "…opt. I. F. i osobe kojima je to omogućio stekli su imovinsku korist u vrijednosti navedenog broja dionica… a ujedno su stvorili uvjete da uvećaju svoju imovinu bilo kroz sudjelovanje u ostvarivanju dobiti dioničkog društva, bilo kroz prodaju istih, plaćanje postojećih obaveza dionicama i sl." (str. 12., odlomak 7. pobijane presude).

Takvo utvrđenje činjeničnog stanja, kada je u pitanju zauzimanje stajališta o postojanju znatne imovinske koristi (kao kvalifikatorne okolnosti kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ) je pogrešno i sasvim neprihvatljivo za ovaj Vrhovni sud.

Očigledno je da sud prvog stupnja izračun znatne imovinske koristi za opt. I. F. (i ostale sudionike u tom poslu – dioničare) temelji na nominalnoj vrijednosti jedne dionice od 100 DEM. To je sasvim pogrešan pristup jer vrijednost dionice treba razlikovati od nominalnog iznosa te iste dionice.

Nominalni iznos dionice je označenje iznosa na koji dionica glasi (npr. 100 DEM), a vrijednost dionice je njena vrijednost na tržištu. Ona će vrijediti onoliko koliko se za nju može dobiti na tržištu, što može, ali i ne mora odgovarati nominalnom iznosu dionice (tzv. tržišna ili prometna vrijednost dionice – prema Zakonu o trgovačkim društvima, ili, fair vrijednost dionice – prema Međunarodnom računovodstvenom standardu tzv. MRS-u.

Kako u konkretnom slučaju, stjecanjem dionica, opt. I. F. i ostali sudionici u poslu – dioničari, nisu u trenutku stjecanja dionica (bez obzira na način na koji su ih stekli) ostvarili konkretna imovinska prava utemeljena na odredbama Zakona o trgovačkim društvima (pravo na ostvarenje dividende uvjetovano je poslovanjem tvrtke), ne može se govoriti o ostvarenju protupravne imovinske koristi, a da se prethodno ne utvrdi vrijednost stečenih dionica (a ne njihovih nominalnih iznosa). Tek po utvrđenju vrijednosti stečenih dionica može se zaključivati o eventualnoj imovinskoj koristi, pa i znatnoj imovinskoj koristi (u smislu kvalifikatorne okolnosti kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. KZ). To sigurno nije zbroj nominalnih iznosa stečenih dionica – a ako i jest, to treba utvrditi kao tržišnu vrijednost dionica.

Konačno, u smislu ostvarenja znatne imovinske koristi, to mora biti stvarna korist, u trenutku stjecanja dionica (čije se stjecanje poklapa s radnjom počinjenja kaznenog djela iz čl. 337. st.1. KZ), a ne nekakva buduća korist, ili korist koja se ne odnosi na imovinska prava (npr. upravljačka prava i sl.).

Kako je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje (u pogledu ostvarenja pribave znatne imovinske koristi u iznosu od 564.830 DEM), pobijanu presudu trebalo je ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja vodit će računa, prije svega, o utvrđenju onih činjenica koje se odnose na pribavljanje protupravne imovinske koristi i počinjenje kaznenih djela od strane opt. I. F., vodit će računa o subsidijarnoj prirodi kaznenog djela iz čl. 337. KZ, tj. da ono postoji samo onda ako ne postoje obilježja nekog drugog kaznenog djela (bez obzira što je odredba o subsidijaritetu "ispuštena" iz zakona, sud prvog stupnja dužan je o njoj voditi računa kao o ustanovi općeg dijela KZ), te će nakon savjesne ocjene svih izvedenih dokaza, utvrditi činjenično stanje, na kojem će temeljiti novu odluku, a koju će valjano obrazložiti, u smislu odredbe iz čl. 359. st. 7. ZKP.

Zbog svega iznesenog, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. rujna 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Ana Garačić, v.r.