II Rev-84/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 84/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja 1) SIZ U OBLASTI STANOVANJA NA PODRUČJU OPĆINE SPLIT i 2) M.P. iz S., . . ..., protiv tuženika GRO R. OOUR G. B., radi otklanjanja nedostataka, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 26. ožujka 1991.g. br. Pž 878/90-2, kojom je preinačena prvostepena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 9. listopada 1989.g. br. P 5506/89-8, u sjednici održanoj dana 11. ožujka 1993.g.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje se drugostepena presuda Privrednog suda Hrvatske u Zagrebu od 26. ožujka 1991.g. br. Pž 878/90-2 tako da ista preinačena glasi:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje prvostepena presuda Okružnog privrednog suda u Splitu od 9. listopada 1989.g. br. P 5506/89.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

I. Tuženik je dužan pod prijetnjom izvršenja u roku od 15 dana, u kuhinji, blagovaonici i hodniku stana tužitelja ad.2. u S., . br. . .. izvršiti slijedeće radove: 1) skinuti podne pločice 20x20 cm i okolnog sokla 10x20 cm sa podlogom u površini od 26,00 m5 i odstraniti otpadni materijal,

2) popraviti podlogu od estrih betona i izravnati gornju površinu radi omogućavanja lijepljenja podnih pločica i sokla u površini od 26,00 m5,

3) ugraditi kvalitetne podne keramičke pločice veličine 20x20 ili 10x20 na način da se iste lijepe na dobro osušenu podlogu u površini - pločice 26,00 m5 i sokl 28,50 m5, i 4) obojiti zidove i plafone u kuhinjskoj niši, blagovaonici i hodniku."

Također je tuženik obvezan da tužitelju naknadi parnični trošak.

Žalbu tuženika prihvatio je drugostepeni sud, preinačio prvostepenu presudu odbivši tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Protiv drugostepene presude tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se preinači ta presuda, odbije žalba tuženika i potvrdi prvostepena presuda.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Sudovi su utvrdili - i nije sporno - slijedeće činjenično stanje:

Prvotužitelj je upravljač stambenom zgradom u S., . br. ., a drugotužitelj nosilac stanarskog prava u stanu na četvrtom katu te zgrade. Tuženik je bio investitor i izvođač radova na toj zgradi koja je dovršena i useljena 1981.g. U stanu drugotužitelja odlijepile su se i popucale podne pločice u kuhinjskoj niši, blagovaonici i hodniku. Uzrok tome je nekvalitetno lijepilo koje je tuženik koristio prilikom postavljanja pločica. Prema nalazu i mišljenju vještaka veći dio pločica je uništen pa ih treba zamijeniti uz prethodno čišćenje i pripremu dopunske podloge za što je sve potrebno provesti radnje na koje je obvezan tuženik izrekom prvostepene presude.

Prvostepeni je sud na temelju navedenog činjeničnog stanja usvojio tuženi zahtjev, ocijenio da se nedostatk izvršenog posla odnosi na činjenice koje su tuženiku (izvođaču - organizaciji u oblasti građevinarstva sa stručnjacima koji su kvalificirani za izvođenje radova koje su predmetom spora i za izbor i nabavu materijala za takove radove) bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih saopćio naručiocu, pozivajući se na odredbu čl. 617. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91 i 73/91 - dalje: ZOO). Taj je sud odbio prigovor prekluzije istaknut po tuženiku pozivom na istu zakonsku odredbu iz čl. 617. ZOO. Žalbu tuženika usvojio je drugostepeni sud, preinačio prvostepenu presudu i odbio tužbeni zahtjev navodeći (uz nesporne činjenice da je zgrada useljena 1981.g. a nedostaci utvrđeni 1988. ili 1989.g.) da je tuženik istaknuo prigovor zastare (iako se pogrešno pozvao aju treba primijeniti odredbu čl. 374. ZOO (da na čl. 615. ZOO) i da u konkretnom sluč

međusobna potraživanja društveno-pravnih osoba iz ugovora o prometu roba i usluga te potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine), zbog čega prigovor zastare je osnovan a tužbeni zahtjev tužitelja nije, budući je od useljenja prošlo 8 godina, a ne radi se o nedostacima koji se tiču solidnosti zgrade (čl. 644. st. 1. ZOO).

Po stajalištu ovoga suda pogrešno je drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu čl. 374. ZOO i smatrajući da je prigovor zastare tuženika osnovan.

II Rev 84/92

Iz utvrđenog činjeničnog stanja, nalaza i mišljenja vještaka (u predmetu za osiguranje dokaza u spisu I R 44/89) o oštećenjima u stanu koji koristi drugotužitelj proizlazi da se radi o nedostacima u izvršenom radu tuženika za koji je odgovoran izvođač. Odgovornost izvođača regulirana je odredbama odjeljka 5. ZOO (čl. 614. do 621. ZOO). U čl. 614., 615. i 616. ZOO određeni su rokovi koji ograničavaju odgovornost izvođača a u čl. 617. ZOO određeno je kada se izvođač ne može pozvati na odredbe iz prethodnih članova.

I u predmetnom slučaju (kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud) tužitelji nisu izgubili pravo pozvati tuženika (izvođača) na otklanjanje zbog toga što to nisu učinili u roku od tri godine od primitka posla (useljenja u zgradu) jer se nedostaci odnose na takove činjenice - loša kvaliteta ugrađenog lijepila zbog čega pločice nisu nikada prionule uz betonsku podlogu - koje su tuženiku morale biti poznate u trenutku kada je izvodio radove (postavljao pločice) ali o toj činjenici nije obavijestio tužitelja u trenutku predaje zgrade odnosno stana.

Zbog navedenoga ovaj sud smatra da su stečeni uvjeti za primjenu čl. 617. ZOO prema kojem tuženik - izvođač ne može koristi odredbe čl. 615. i 616. ZOO zbog proteka rokova.

U ovom predmetnom slučaju, ne radi se o zastarjevanju potraživanja (iz odjeljka 4. ZOO) pa ne dolazi u obzir primjerna čl. 374. ZOO kako pogrešno smatra drugostepeni sud

enih činjenica i primjene odredbe u već o odgovornosti za nedostatke izvođača a zbog utvrđ

čl. 617. ZOO.

Zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a budući da pravno-relevantne činjenice nisu sporne i sve su utvrđene, valjalo je reviziju tužitelja prihvatiti i preinačiti drugostepenu presudu te presuditi kao u izreci a na temelju čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske ("NN" br. 53/91).

U Zagrebu, 11. ožujka 1993.g.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.