I Kž-577/1995-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 577/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Gudelj Milana, Petranović Milana, Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak- Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š. J. zbog krivičnog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 20. lipnja 1995. K- 38/95, u sjednici održanoj 17. listopada 1995., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Pulišelić Petra,

p r e s u d i o j e:

I. Uvažava se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja u odluci o kazni, te se opt. Š. J. za krivično djelo iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, zbog kojeg je tom presudom oglašen krivim, po čl. 34. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, u koju mu se po čl. 415. st. 1. OKZRH uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 7. svibnja 1995. pa nadalje.

II. Žalba opt. Š. J. odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Š. J. zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po čl. 34. st. 1. KZRH, uz primjenu čl. 38. i 39. OKZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, u koju mu je po čl. 45. OKZRH uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 7. svibnja 1995. pa nadalje. Ujedno je optuženiku po čl. 64. OKZRH izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - noža kojim je izvršeno krivično djelo. Protiv te presude optuženik i državni odvjetnik su podnijeli žalbe.

Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 577/1995-3

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni i predlaže da se optuženiku izrekne stroža kazna.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana a žalba državnog odvjetnik uvaži i optuženiku izrekne stroža kazna.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika neosnovana.

Na žalbu optuženika (osim zbog odluke o krivičnim sankcijama)

Iako je uvodno u žalbi optuženika istaknuto da se presuda suda prvog stupnja pobija i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, ta žalbena osnova uopće nije obrazložena niti je označena, a kako ovaj sud ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba krivičnog postupka na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to žalba optuženika u tom dijelu nije osnovana.

U odnosu na činjenično stanje žalitelj ističe da je optuženik uslijed verbalnog vrijeđanja i ponižavanja od strane optuženika i prisutnih u kući, te postupka oštećenika bio doveden u stanje da se brani, pri čemu je njegov umišljaj bio upravljen na to da oštećenika zaplaši. U skladu sa ovakvim viđenjem stvari žalitelj smatra da oštećenik i svjedoci nisu realno prikazali događaj a izražava i sumnju u mišljenje medicinskog vještaka da su optuženik i oštećenik stajali sučelice u trenutku zadobivanja povrede, te zaključuje da je okolnosti pod kojima je došlo do inkriminiranog događaja trebalo utvrditi suočenjem svjedoka, posebno M. K. i J. I.

Prigovara i primjeni krivičnog zakona, ističući da bi na utvrđeno činjenično stanje trebalo primijeniti odredbu čl. 40. st. 1. i 4. KZRH.

Protivno izloženim žalbenim navodima, sud prvog stupnja savjesno je ocijenio svaki dokaz pojedinačno i u vezi s drugim dokazima i na temelju takve ocjene dokaznog materijala izveo je pravilne zaključke o odlučnim činjenicama, koje zaključke optuženik navodima svoje žalbe nije uspješno doveo u pitanje.

To se prije svega odnosi na iskaz ošt. M. Ž., koji je suglasan iskazima svjedoka M. D. i M. K., a u osnovi je potkrijepljen i nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka o načinu zadavanja i težini tjelesne ozljede oštećenika, tako da navodi u žalbi optuženika u tom pogledu predstavljaju neutemeljene puke tvrdnje, bez ikakva uporišta u rezultatima dokaznog postupka.

Uz ovakvo stanje stvari posve je promašen prigovor da bi se relevantne okolnosti utvrdile suočenjem svjedoka M. K. i J. I., koja je uostalom saslušana u istrazi iskazala, da ne zna kako je i zbog čega došlo do sukoba između optuženika i oštećenika (list 52 spisa).

Stajalište u žalbi optuženika, izraženo u okviru žalbene osnove povrede krivičnog zakona, prema kome je na utvrđeno činjenično stanje trebalo primijeniti propis iz čl. 40. st. 1. i 4. KZRH, predstavlja, u stvari, pobijanje presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog

I Kž 577/1995-3

stanja a ne prigovor pogrešne primjene krivičnog zakona.

Naime, ne može se isticati kao povreda krivičnog zakona kad žalitelj na temelju svoje subjektivne ocjene dokaznog materijala smatra da je utvrđeno neko drugo činjenično stanje a ne ono kako je našao utvrđenim sud prvog stupnja, što bi onda opravdavalo i drugačiju pravnu oznaku optuženikova djela. U konkretnom slučaju sud prvog stupnja nije utvrdio ni jedan od zakonskih elemenata na kojima bi se mogla temeljiti takva pravna oznaka optuženikova djela kakva se predlaže u njegovoj žalbi, već je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio krivični zakon kad je optuženika oglasio krivim zbog krivičnog djela pokušaja ubojstva iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH i za to je u obrazloženju svoje presude naveo u svemu prihvatljive razloge.

Stoga se žalba optuženika zbog povrede krivičnog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

Na žalbu optuženika i državnog odvjetnika zbog odluke o krivičnim sankcijama

Nije u pravu optuženik ni kada u svojoj žalbi tvrdi da mu je izrečena prestroga kazna.

Naprotiv, ako se imaju u vidu okolnosti koje je utvrdio i ocijenio sud prvog stupnja pri odmjeravanju kazne, a posebno činjenica ranije višestruke osuđivanosti optuženika, koji je nakon izdržane kazne zatvora zbog krivičnog djela ubojstva počinio istovrsno krivično djelo, te uzme u obzir da ranijim osudama očito nisu ostvareni ciljevi kažnjavanja, posebno u pravcu resocijalizacije optuženika, uvažena je žalba državnog odvjetnika te je preinačena pobijana presuda na način da je optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od pet godina. Ovakvu kaznu ovaj Vrhovni sud smatra primjerenom težini počinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, njegovoj ličnosti i svim okolnostima koje su u ovom slučaju relevantne za odmjeravanje kazne.

Ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 369. ZKP ovaj sud je našao da je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta kojim je izvršeno krivično djelo utemeljena na zakonu, jer su za primjenu te mjere bili ostvareni svi zakonski uvjeti iz čl. 64. OKZRH.

Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 374. i čl. 377. st. 1. ZKP, o žalbama optuženika i državnog odvjetnika odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 17. listopada 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.