I Kž-739/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 739/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te dr. sc. Marina Mrčele i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća te sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. kolovoza 2012., broj K-10/12, u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Gordane Haramina Hranilović, u sjednici vijeća održanoj 3. lipnja 2014.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

II. Prihvaća se žalba optuženog M. P., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu optuženi M. P. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.; dalje u tekstu: KZ/97) i osuđen na kaznu zatvoru u trajanju 3 (tri) godine.

Na temelju članka 173. stavak 7. KZ/97 od optuženog M. P. oduzeta je droga marihuana i to: jedna kartonska kutija s 1.022,00 grama marihuane, jedna kartonska kutija sa 165,4 grama marihuane, jedna kanta s 483,6 grama marihuane, 48 paketića s marihuanom u PVC foliji pojedinačne težine paketića navedenih u izreci pobijane presude, ukupne težine 218,82 grama, dok je na temelju članka 80. stavak 1. KZ/97 prema optuženiku primijenjena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta i to jedne digitalne vage marke „C.“. Ujedno je odlučeno da će oduzetu drogu i preciznu vagu uništiti nadležna služba Policijske uprave Brodsko-posavske.

I Kž 739/12-4

Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. i 143/12.; dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi M. P. dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to 1.500,00 kuna paušalne svote te 920,00 kuna za troškove daktiloskopskog vještačenja.

Protiv te je presude žalbu podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

Protiv presude se žali i odvjetnik Z. M. koji brani optuženog M. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 i članak 468. stavak 3. ZKP/08), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP/08) te odluke o kazni (članak 471. ZKP/08), predloživši „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne blažu kaznu“.

Odgovor na žalbe nije podnesen.

U skladu s člankom 474. stavak 1. ZKP/08, spis je dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Izjašnjavajući se žalbama zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. K. izjavio je da odustaje od žalbe Županijskog državnog odvjetnika u Slavonskom Brodu te istu predlaže odbaciti kao nedopuštenu.

Sjednica je održana u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Gordane Haramina Hranilović.

Žalba državnog odvjetnika je nedopuštena, a žalba optuženog M. P. osnovana.

Budući da je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske do donošenja odluke drugostupanjskog suda odustao od žalbe državnog odvjetnika (članak 465. stavak 2. ZKP/08), to je trebalo na temelju članka 481. stavak 2. ZKP/08 tu žalbu odbaciti kao nedopuštenu te je riješeno kao pod točkom I. izreke.

U pravu je optuženi M. P. kada u žalbi tvrdi da je optuženik proglašen krivim za ukupnu „netto težinu marihuane od 1837,22 g“, da se „zbrajanjem pojedinačnih iznosa dolazi do ukupne količine od 1869,82 g“. No, time nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Naime, opisana razlika je neznatna te ne mijenja bitne sastavnice kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim. Osim toga, žalitelj ističe zbroj koji je veći od onog koji je u činjeničnom opisu naveden kao ukupna količina pa u stvari navodi okolnost koja bi optuženiku išla na štetu. No, bez obzira na to, takva neznatna razlika ne čini izreku presude nerazumljivom niti se radi o proturječju, a niti predstavlja odlučnu činjenicu. U tom smislu, izostanak obrazloženja o navedenim razlikama ne čini presudu nerazumljivom, kako to neosnovano ističe žalitelj.

No, u pravu je optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je u tijeku rasprave nepravilno primijenio odredbu koja se odnosi na odbijanje dokaznog prijedloga.

I Kž 739/12-4

Naime, obrana je na raspravi predložila da se na raspravu pozove i ispita svjedok T. P. jer optuženik u obrani tvrdi da pronađena droga nije njegova već svjedokova. Prvostupanjski sud je taj prijedlog odbio jer je na prethodnoj raspravi 27. ožujka 2012. taj svjedok „budući da mu je optuženik ujak, prihvatio blagodat i nije svjedočio“. Na iznova započetoj raspravi 28. kolovoza 2012. prvostupanjski sud smatra da je obrana „iskoristila moment“ započinjanja rasprave iznova te opet predložila svjedoka s povlasticom pa da je zato taj dokazni prijedlog „odugovlačeći“. Osim toga, prvostupanjski sud smatra da je tako stavljeni dokazni prijedlog neprikladan jer „ne bi bilo moguće utvrditi činjenicu koje su važne za ovaj postupak jer se isti nekoliko mjeseci prije odlučio prihvatiti blagodat i ne svjedočiti, što bi očito učinio i na ovoj glavnoj raspravi“. Žalitelj s pravom ukazuje da se „ne može isključiti da … ovaj svjedok možda…ne bi koristio blagodat nesvjedočenja“.

Naime, između prethodne rasprave na kojoj je svjedok prihvatio povlasticu i iznova započete rasprave na kojoj je stavljen prijedlog da taj svjedok bude pozvan i ispitan prošlo je pet mjeseci. U spisu nema nikakvih podataka iz kojih bi proizlazilo da je taj svjedok u tom razdoblju promijenio stav o prihvaćanju povlastice, ali niti podataka koji bi ukazivali na suprotno. No, bez obzira na to, formalan stav o prihvaćanju povlastice nesvjedočenja moguće je od svjedoka koji tu povlasticu ima dobiti samo izjašnjavanjem svjedoka o (ne)prihvaćanju povlastice u zakonom propisanoj formi na zakonom predviđeni način, a to je nakon upozorenja na zakonsku mogućnost oslobođenja obveze svjedočenja od strane predsjednika vijeća na raspravi. To je u ovoj situaciji izostalo, a obrazloženje prvostupanjskog suda da bi svjedok prihvatio blagodat „očito…i na ovoj glavnoj raspravi“ je neutemeljeno nagađanje. Iz okolnosti da je privilegirani svjedok na ranijoj raspravi prihvatio povlasticu nesvjedočenja ne može se sa sigurnošću zaključiti da bi tu povlasticu prihvatio i na iznova započetoj raspravi pet mjeseci nakon prethodne rasprave. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio da je dokazni prijedlog obrane „odugovlačeći“ i neprikladan.

Kod takve situacije, nepravilna primjena odredbe o odbijanju dokaznog prijedloga utjecala je na presudu jer je okolnost čija je droga odlučna činjenica o kojoj ovisi primjena kaznenog zakona čije (ne)postojanje žalitelj s uspjehom dovodi u pitanje. Ovo tim više jer se iz razloga prvostupanjske presude dade razabrati da prvostupanjski sud ne isključuje mogućnost da je optuženiku drogu donio upravo navedeni svjedok pa žalitelj s uspjehom dovodi u pitanje utvrđenje prvostupanjskog suda da je optuženik posjedovao vlastitu drogu, radi daljnje prodaje. Pritom žalitelj pravilno ukazuje na okolnost da je pretraga optuženikova doma i njegovo uhićenje uslijedilo istog dana nakon što je uhićen navedeni svjedok „koji je u posjedu imao 102 grama opojne droge tipa marihuana“. U situaciji kada na pronađenoj drogi i vagi nisu pronađeni optuženikovi otisci doista se postavlja pitanje je li optuženik posjedovao vlastitu drogu radi daljnje prodaje ili je čuvao tuđu drogu. U potonjoj situaciji moglo bi se raditi o pomaganju u posjedovanju droge radi prodaje, ali to za sada ostaje neutvrđeno zbog propusta prvostupanjskog suda pri potpunom i pravilnom utvrđenju odlučnih činjenica. Čak i ako se prihvati za sada razložno objašnjenje prvostupanjskog suda da je optuženik znao da je u ostavljenim mu paketima i plastičnoj kanti marihuana, nikako se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda „da je optuženik tu marihuanu držao kao svoju“ jer „prilikom pretrage doma nije službenim osobama niti u jednom trenutku naznačio da marihuana…a i precizna vaga nije njegova, iako je to mogao učiniti“. Ovakvo zaključivanje prvostupanjskog suda protivno je temeljnim postavkama kaznenog procesnog prava i potire pretpostavku optuženikove nedužnosti jer iz njegove šutnje pri provođenju radnji tijekom kojih njegova izjava ionako ne bi mogla biti uporabljena kao dokaz u postupku za njega izvodi nepovoljan

I Kž 739/12-4

zaključak. Drugim riječima, iz okolnosti što optuženik (ni)je pri pretrazi doma, u obavijesnom razgovoru policiji, spomenuo neku odlučnu okolnost, ne smije po njega biti izveden nepovoljan zaključak.

S obzirom na izneseno, prvostupanjsku presudu trebalo je ukinuti. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve potrebne dokaze koje će raščlaniti i donijeti zakonitu i pravilnu presudu koju će valjano obrazložiti. Pritom će na raspravu pozvati svjedoka s povlasticom, a ovisno o njegovom (ne)prihvaćanju povlastice utvrditi će odlučne okolnosti te razriješiti dvojbe na koje ukazuje žalitelj. Osobito se to odnosi na okolnost je li pronađena droga bila optuženikova koju je on „držao kao svoju“ radi daljnje prodaje ili je on čuvao tuđu drogu u kojoj situaciji bi se radilo o pomaganju u počinjenju kaznenog djela zlouporabe opojnih droga, a vodeći računa o temeljnim postavkama kaznenog procesnog prava i Ustavom zajamčene pretpostavke nedužnosti iz koje se za okrivljenika ne smiju izvoditi nepovoljni zaključci. Pritom će voditi računa i da je u međuvremenu stupio na snagu Kazneni zakon - („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11) pa će dati ocjenu o tome je li taj zakon blaži u odnosu na KZ/97, sukladno obveznoj primjeni blažeg zakona koja je propisana u članku 3. stavak 2. KZ/97 i KZ/11.

S obzirom na sve izneseno, na temelju članka 481. stavak 2. i članka 483. stavak 1.

ZKP/08, odlučeno je kao izreci.

U Zagrebu 3. lipnja 2014.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

dr. sc. Zdenko Konjić, v.r.