Rev-2992/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2992/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz M., kojeg zastupa punomoćnik B. Š., odvjetnik u P., protiv tuženika O. b. d.d., kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. O. j.t.d. iz D., radi utvrđenja ništetnosti odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1054/13 od 23. srpnja 2014. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-69/11 od 17. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2018.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu-kreditna partija ... od dana 15. srpnja 1997.godine, na iznos od 100.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, između prednika tuženika - D. b. d.d. D. kao vjerovnika te tužitelja N. M. iz M., kao solidarnog dužnika pod 2, ništetan u onom dijelu gdje se navodi da je solidarni dužnik, radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku N. T. iz M., suglasan da se temeljem ovog Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, odnosno, da su ništetne odredbe čl. 8. i čl. 12. Ugovora o kreditu od 15. srpnja 1997. godine.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 44.745,00 kuna u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Žalba se uvažuje, te se preinačuje presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P. 69/11 od 17. svibnja 2013. godine tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Nalaže se tužitelju platiti parnične troškove tuženiku u svoti od 48.120,00 kn u roku od 15 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), smatrajući pritom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju odredbe čl. 373. a i 373. b ZPP, zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud uvaži reviziju tužitelja, te pobijanu presudu ukine i vrati predmet drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tuženik pobija revizijske navode.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP kako to pogrešno ističe podnositelj revizije i čl. 373.b ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovora o kreditu- kreditna partija ... od 15. srpnja 1997. sklopljenog između prednika tuženika kao vjerovnika, te tužitelja N. M., kao solidarnog dužnika, u onom dijelu gdje se navodi da je solidarni dužnik radi osiguranja tražbine vjerovnika prema dužniku N. T. iz M., suglasan da se temeljem Ugovora može neposredno provesti prisilna ovrha na cjelokupnoj njegovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini odnosno da su ništetne odredbe članka 8. i 12. Ugovora o kreditu.

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

Obzirom tužitelj u tužbi nije naveo vrijednost predmeta spora, niti je vrijednost predmeta spora utvrđena na temelju čl. 40. st. 4. ZPP, u skladu s odredbom čl. 40. st. 5. ZPP smatra se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kuna, stoga nije ispunjen vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije, te revizija tužitelja nije dopuštena.

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tužitelja odbaciti.

Zagreb, 7. veljače 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.