Rev-1270/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1270/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. d.o.o. iz D., M., zastupanog po punomoćniku D. A., odvjetniku u D., protiv I. tuženika Grada Dubrovnika, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u odvjetničkom društvu M. & partneri iz Z., i II. tuženice S. S. H., vlasnice ugostiteljskog obrta „M. c.“ iz D., zastupane po punomoćnicima M. U. i M. K., odvjetnicima u D., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-1287/06 od 8. siječnja 2009., kojom je potvrđena točka I. 2 izreke presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1486/05 od 20. prosinca 2005., u sjednici održanoj 5. studenoga 2013.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja H. d.o.o. odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev I. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev pod točkom I. 1. kojim se tražilo da se utvrdi ništavost ugovora o zakupu poslovnog prostora „G. k.“ sklopljen 15. ožujka 2005. između tuženika Grada Dubrovnika kao zakupodavca i S. S. H., vlasnice ugostiteljskog obrta „M. c.“ kao zakupnika te pod točkom 2. kojim se tražilo nalaganje prvotuženiku Gradu Dubrovniku kao zakupodavcu da sklopi s tužiteljem H. d.o.o. kao zakupnikom ugovor o zakupu poslovnog prostora u dijelu poslovne zgrade u D., a kako je pobliže opisano i navedeno u točki I. 2 izreke te presude. Točkom II. izreke određeno je da je tužitelj dužan tuženicima naknaditi troškove parničnog postupka i to tuženiku Gradu Dubrovniku u iznosu 73.455,20 kn, a tuženiku S. S. H. u iznosu 55.716,40 kn u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja pod točkom a) potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. 2 izreke, a pod točkom b) ukinuta je presuda suda prvog stupnja u točki I. 1 i točki II izreke te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Protiv točke a) navedene presude kojom je potvrđena točka I. 2 izreke presude suda prvog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu točku I. 2 izreke i prihvati tužbeni zahtjev kojim je zatraženo sklapanje ugovora o zakupu s I. tuženikom kojeg će u protivnom zamijeniti presuda uz naknadu parničnih troškova, a podredno da ukine točku I. 2 presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju I. tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji predloživši reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu uz zahtjev za naknadu troškova..

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 96/08 – odluka USRH, 123/08 – ispr. - dalje: ZPP), ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8 ZPP i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U postupku koji je prethodio reviziji nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev da se naloži I. tuženiku Gradu Dubrovniku kao zakupodavcu da s tužiteljem H. d.o.o. kao zakupnikom sklopi ugovor o zakupu poslovnog prostora sadržaja pobliže određenog tužbenim zahtjevom kojeg će u protivnom zamijeniti sudska presuda.

U tijeku postupka utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je I. tuženik raspisao natječaj za davanje u zakup poslovnog prostora „G. k.“ te je propisao uvjete natječaja i obveznu dokumentaciju koju je potrebno priložiti,

- da se na natječaj javio tužitelj s ponudom iznosa 177.100,00 kn mjesečne najamnine, II. tuženik s iznosom 121.111,00 kn mjesečne najamnine te hotel E. s iznosom 150.000,00 kn mjesečne najamnine,

- da je zaključkom gradskog poglavarstva kao najpovoljniji ponuditelj izabrana II. tuženica, dok ponude tužitelja i ostalih ponuditelja nisu prihvaćene uz obrazloženje da nisu kompletne kao i da u dokumentaciji tužitelja nedostaju reference ugostitelja s potvrdom financijskog poslovanja,

- da je tužitelj na navedeni zaključak uložio prigovor,

- da je 15. ožujka 2005. I. tuženik sklopio s II. tuženikom ugovor o zakupu poslovnog prostora koji mu je predao na korištenje dio poslovne zgrade u D., u naravi prostor „G. k.“.

Imajući na umu tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su na temelju čl. 27. st. 1 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – u daljnjem tekstu: ZOO) odbili zahtjev tužitelja da se naloži I. tuženiku da s njim sklopi ugovor o zakupu poslovnog prostora.

Navedenom odredbom propisano je da zainteresirana osoba može osnovano zahtijevati sklapanje ugovora samo u slučaju ako je netko po zakonu obvezan sklopiti određeni ugovor. Obveza sklapanja ugovora mora biti izričito propisana zakonom te ista predstavlja iznimku od načela slobode uređivanja obveznih odnosa određenog čl. 10 ZOO.

U konkretnom slučaju takva zakonska obveza nije propisana niti jednim zakonom, zbog čega predmetni zahtjev nije osnovan.

Budući da se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

I. tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer isti nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 5. studenoga 2013.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.