Rev-1372/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1372/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Daruvaru, Stalna služba u Pakracu, Građansko-upravni odjel, protiv tuženika L. d. „P.“ iz P., zastupanog po punomoćniku Z. F., odvjetniku u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1067/08-2 od 18. listopada 2010., kojom je preinačena međupresuda Općinskog suda u Pakracu poslovni broj P-265/07-12 od 24. travnja 2008., u sjednici održanoj 5. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Požegi poslovni broj Gž-1067/08-2 od 18. listopada 2010. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom međupresudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tuženi L. d. „P.“ P. odgovoran za naknadu štete nastale tužiteljici Republici Hrvatskoj za Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva.

nosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu

II. Do pravomoć

tužbenog zahtjeva.

III. Odluka o troškovima ostavlja se za kasniju presudu.“

Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska međupresuda na način da je tužiteljica odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu štete i to u cijelosti. Konačno tom presudom odlučeno je da će o troškovima parničnog postupka odlučiti prvostupanjski sud u nastavku postupka.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 84/08) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužiteljica zahtijeva naknadu troška podnošenja revizije.

Tuženik u odgovoru na reviziju tužiteljice osporava osnovanost te revizije.

Revizija tužiteljice je osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. toga Zakona.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 392. a) st. 1. ZPP-a.

Donoseći pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska međupresuda, drugostupanjski sud počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP-a, a na koju povredu u reviziji ukazuje tužiteljica.

Naime, drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska međupresuda, a bez da bi u obrazloženju te drugostupanjske presude bili ocijenjeni bilo koji žalbeni navodi tužiteljice koji su od odlučnog značaja. Time, pobijana drugostupanjska presuda u tom dijelu ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati, a čime je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu tužiteljica također ukazuje u reviziji.

Donoseći pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je uvažena žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska međupresuda, drugostupanjski sud pogrešno je primijenio materijalno pravo.

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete odnosno za isplatu stečenu bez osnova zbog prekomjernog izlova divljih svinja u zajedničkom lovištu broj … P. u lovnoj godini 2002./2003., 2003./2004., 2004./2005. i 2005./2006.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili slijedeće činjenice:

- da je tuženik bio lovozakupnik odnosno lovoovlaštenik u predmetnom lovištu,

- da je tuženik u tom lovištu u predmetnom razdoblju izvršio odstrjel 324 grla divljih svinja više od dopuštenja iz lovnogospodarske osnove,

- da te prekomjerno odstrijeljene divlje svinje nisu bile čistokrvne divlje svinje već križanci (bastardi) između divlje svinje i domaće svinje, te

- da se križanjem divlje svinje sa domaćom svinjom u tom lovištu ugrožava genom divlje svinje.

Prvostupanjski i drugostupanjski sud zaključuju da u konkretnom slučaju tuženik ne bi bio u obavezi tužiteljici nadoknaditi štetu zbog tog prekomjernog odstrjela divljih svinja jer da u njegovom ponašanju nije bilo protupravnosti s obzirom da je tim odstrjelom učinio korisne radnje te spriječio štetu u predmetnom lovištu.

Prvostupanjski sud smatra da bi tuženik ipak bio u obavezi nadoknaditi tužiteljici stečeno bez osnova (stečeno spornim odstrjelom). No drugostupanjski sud otklanja i tu osnovu obveze tuženika jer da na strani tužiteljice nije došlo do umanjenja imovine.

Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nema protupravnosti na strani tuženika te da on zbog toga ne bi bio u obavezi tužiteljici nadoknaditi štetu zbog predmetnog prekomjernog odstrjela divljih svinja.

Prema odredbi čl. 41. st. 1. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj 140/05 – dalje: ZL/05) pravo lova u lovištu izvršava se kao pravo i dužnost provedbe lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i sklopljenog ugovora o zakupu odnosno koncesiji. Prema stavku 2. toga zakonskog članka bez odobrene lovnogospodarske osnove ili programa uzgoja divljači i ugovora o zakupu, odnosno koncesiji, ne može se izvršavati pravo lova.

Prema odredbi čl. 42. st. 1. istoga Zakona lovnogospodarska osnova jest desetogodišnji planski akt za gospodarenje lovištem kojim se utvrđuje gospodarenje za razdoblje od dana davanja suglasnosti na lovnogospodarsku osnovu do 31. ožujka desete lovne godine. Prema st. 2. toga zakonskog članka lovnogospodarska osnova temelji se na brojnom stanju svih vrsta divljači koje stalno ili sezonski žive u lovištu i na broju divljači koja se može uzgajati u lovištu, vodeći računa o prisutnosti zaštićene faune, ne narušavajući pritom prirodne odnose među vrstama.

Prema odredbi čl. 43. st. 3. istoga Zakona lovoovlaštenik u zajedničkom i državnom lovištu donosi lovnogospodarsku osnovu za lovište uz odobrenje ministarstva, u roku 90 dana od dana sklapanja ugovora o koncesiji, odnosno ugovora o zakupu lovišta.

Odredbe istog sadržaja bile su i u prethodnom Zakonu o lovu (Narodne novine, broj 10/94, 29/99, 76/99, 14/01 i 4/02 – dalje: ZL/94) (čl. 40. st. 1. i 2., čl. 41. st. 1. i 2. i čl. 42. st. 3.).

Prema odredbi čl. 5. toč. 8. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (Narodne novine, broj 40/06 – dalje: Pravilnik/06) u lovnom gospodarenju uzgojni odstrjel predstavlja izlučivanje uzgojno manje vrijednih ili nepoželjnih grla iz populacije krupne divljači u sklopu obavljanja redovnog odstrjela u skladu sa ciljem gospodarenja populacijom. Odredba istog sadržaja bila je i u prethodnom Pravilniku o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobrenja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači (Narodne novine, broj 53/95 i 39/05 – dalje: Pravilnik/05) (čl. 5. toč. 12.).

Iz netom navedenih propisa nedvojbeno proizlazi da je lovoovlaštenik odnosno lovozakupac ovlašten poduzimati mjere uzgojnog odstrjela, ali samo ukoliko je to određeno lovnogospodarskom osnovom, i u mjeri određenoj tim aktom.

Dakle, tuženik kao lovozakupnik i lovoovlaštenik imao je pravo lova u predmetnom lovištu sukladno lovnogospodarskoj osnovi. Uzgojni odstrjel (odstrjel križanca divlje svinje sa domaćom svinjom) bio bi tuženiku dopušten samo ukoliko bi bio predviđen lovnogospodarskom osnovom. Kako je tuženik predmetni prekomjerni odstrjel izvršio mimo lovnogospodarske osnove, to je postupio protupravno, pa je u obvezi tužiteljici nadoknaditi štetu koju ona trpi (čl. 41. st. 1. i 2. ZL/05 i čl. 40. st. 1. i 2. ZL/94).

S obzirom na navode tuženika iz odgovora na reviziju, ovdje je za ukazati da je tuženik imao mogućnost (koju nije koristio) da ukoliko su nakon donošenja lovnogospodarske osnove, trajno ili bitno izmijenjeni uvjeti i okolnosti na kojima se temeljila lovnogospodarska osnova, da pokrene postupak revizije lovnogospodarske osnove (čl. 48. st. 1. i 2. ZL/05 i čl. 47. st. 1. i 2. ZL/94).

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i čl. 395. st. 2. ZPP- a odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja.

U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o žalbama stranaka protiv prvostupanjske međupresude.

Odluka o troškovima revizijskog postupka osniva se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (st. II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 5. svibnja 2015.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.