Rev-1430/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1430/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Miljenke Vraničar, Stanka Hautza i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.K. iz Z., …, koga zastupa I.H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika GP "V. " S., …, radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 27. rujna 1994.g. br. Gž 4119/94 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 1993.g. br. P 2587/92, u sjednici održanoj 18. ožujka 1999.g.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja B.K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

"Tuženik Građevinsko poduzeće "V. " S., … dužna je tužitelju B.K. iz Z. … platiti iznos od 11.970,- HRD sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 7. svibnja 1992.g. pa do isplate prema stopi koji određuje čl. 277. st. 1. ZOO u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužitelj preostalim dijelom tužbenog zahtjeva a do iznosa od 6,000.000,- HRD.

Svaka stranka snosi svoje troškove."

Drugostupanjskom presudom potvrđena je navedena presuda suda prvog stupnja.

Protiv te presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odnosno ukinu.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se ona odbije kao neosnovana, dok se nadležni državni odvjetnik nije o njoj izjasnio.

Revizija nije osnovana.

– 2 –

Stranke su dana 26. prosinca 1990.g. zaključile ugovor o prodaji br. 64/90 temeljem kojeg je tuženik prodao tužitelju određeni poslovni prostor. U čl. 11. tog ugovora utanačeno je da ako tuženik ne preda poslovni prostor na vrijeme, obvezan je platiti tužitelju ugovornu kaznu u vrijednosti od 0,5 promilla od vrijednosti poslovnog prostora time da navedena ugovorna kazna ne može biti veća od 3% vrijednosti poslovnog prostora.

U ovom stadiju postupka nije sporna tuženikova obveza da plati tužitelju ugovornu kaznu u maksimalnom iznosu, ali je sporno na koji način treba utvrditi njenu visinu. Pitanje je, naime, što treba razumjeti pod izrazom "vrijednost poslovnog prostora". Nižestupanjski su sudovi ocijenili da taj izraz znači vrijednost poslovnog prostora navedenu u ugovoru od 26. prosinca 1990.g. a ne tržišnu vrijednost tog prostora kako to smatra tužitelj.

U reviziji tužitelj ustraje kod tvrdnje da su nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili sadržaj spornog ugovora stranaka. Sadržaj ugovora je činjenično pitanje, pa se revizijski sud ne može upuštati u pravilnost činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92, dalje ZPP). Navedenu tvrdnju tužitelj je iznio i u žalbi protiv prvostupanjske presude, no drugostupanjski sud ju nije prihvatio složivši se sa utvrđenjem prvostupanjskog suda, pa time nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Ni interpretativne odredbe čl. 99. st. 2. i čl. 100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96) na koje se poziva revident, ne opravdavaju po shvaćanju ovog Vrhovnog suda njegov zahtjev da se visina sporne ugovorne kazne utvrdi prema tržišnoj vrijednosti prodanog poslovnog prostora u vrijeme isplate ugovorne kazne.

Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), presuđeno je kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 18. ožujka 1999.g.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r. Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica

Klepac/