II-4 Kr-96/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II-4-Kr 96/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B.I. zbog krivičnog djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, odlučujući o prijedlogu predsjednika vijeća za rješavanje sukoba nadležnosti od 15. veljače 1993. K-12/93 (Kv-28/93), u sjednici održanoj 21. travnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Za sudjenje u kriv. predmetu protiv opt. B.I. zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH stvarno je nadležan Vojni sud u Zagrebu.

O b r a z l o ž e n j e

Predsjednik vijeća Okružnog suda u Požegi, kojem je nakon pravomoćnosti rješenja kojim se Vojni sud u Zagrebu oglasio stvarno nenadležnim za vodjenje kriv. postupka protiv opt. B.I. zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH, ustupljen taj predmet pokrenuo je na temelju čl. 37. st. 1. ZKP pred ovim Vrhovnim sudom rješavanje sukoba nadležnosti, te predložio da Vojni sud u Zagrebu bude oglašen stvarno i mjesno nadležnim za vodjenje ovog kriv. postupka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, odlučujući o sukobu nadležnosti, ocijenio je da je za sudjenje protiv opt. B.I. zbog kriv. djela iz čl. 236.f. st. 1. KZRH stvarno nadležan Vojni sud u Zagrebu.

Taj sud, odlučujući po službenoj dužnosti o mogućnosti primjene Zakona o oprostu, iz činjeničnog opisa djela u izreci optužnog akta našao je postojanje kriv. djela protiv čovječnosti i medjunarodnog prava - ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz čl. 144. st. 1. OKZRH, na čiji je progon Republika Hrvatska inače obvezna po normama medjunarodnog prava, pa bi s obzirom na tu pravnu kvalifikaciju djela, kao i okolnost da optuženik nema svojstvo ratnog zarobljenika za sudjenje bio stvarno nadležan Okružni sud u Požegi, suglasno čl. 4. st. 4. Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o organizaciji, radu i djelokrugu

II-4-Kr 96/93

sudbene vlasti u slučaju ratnog stanja, ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske /NN br. 25/92 od 29. IV. 1992.).

Izloženo stajalište Vojnog suda u Zagrebu, za sada, se ne može prihvatiti, jer je ono preuranjeno. Po ocjeni ovog suda iz činjeničnog opisa djela u izreci optužnice proizlazi da se ta optužnica temelji isključivo na službenim zabilješkama sastavljenima u PU Kutina o obavljenom informativnom razgovoru s dvojicom svjedoka optužbe, koji navode da su u O. medju teroristima vidjeli i opt. B.I. obučenog u maskirnu uniformu i naoružanog dugim oružjem, time da jedan od svjedoka doista potvrdjuje da ga je optuženik tukao, ali je u izreci optužnog akta izostalo konkretno navodjenje ratnih zarobljenika, koje je ovaj optuženik maltretirao.

U izloženom smislu, tvrdnje svjedoka prikupljene u obavljenom informativnom razgovoru nisu dovoljne za ocjenu o postojanju dokaza o učinu djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz čl. 144. st. 1. OKZRH, već je potrebno provodjenje svih ostalih ponudjenih dokaza pa će tek onda raspravno vijeće potpunom i sveobuhvatnom ocjenom dokaza, moći donijeti zaključak o postojanju krivičnog djela, krivičnopravne odgovornosti optuženika, te drugim pitanjima vezanim za donošenje osudjujuće presude.

Svi naprijed izloženi razlozi ukazuju da se Vojni sud u Zagrebu prerano oglasio stvarno nenadležnim za sudjenje u ovom kriv. predmetu zbog čega, za sada, nema pravnog temelja da za vodjenje ovog postupka bude nadležan redovni sud.

Stoga je Okružni sud u Požegi s pravom otklonio ustupljeni mu predmet, te pred ovim sudom izazvao sukob nadležnosti, o kojem je temeljem čl. 38. st. 1. ZKP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Novoselec dr. Petar v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši stručni referent:

(Vladimir Vuletin)