Revr-1574/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 1574/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz K., kojega zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u K., protiv tuženika M. d.o.o. J., kojega zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u K., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-1560/08 od 2. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-474/07 od 23. lipnja 2008., u sjednici održanoj 16. lipnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Križevcima poslovni broj P-474/07 od 23. lipnja 2008. odbijen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da otkaz ugovora o radu sklopljenog između stranaka 30. lipnja 2005., a koji je otkaz tuženik dao tužitelju svojom odlukom od 30. srpnja 2007. te potvrdio odlukom od 23. kolovoza 2007. nije dopušten, slijedom čega radni odnos između tuženika i tužitelja nije prestao. Odbijen je i dio zahtjeva za sudskim raskidom ugovora o radu sa 31. svibnja 2008., te da se naloži tuženiku platiti tužitelju naknadu brutto plaće za vrijeme od nezakonitog otkaza do 31. svibnja 2008. u ukupnom iznosu 53.854,30 kn, te mu na ime naknade štete zbog raskida ugovora o radu plati 19.510,50 kn sve sa zateznim kamatama pobliže označenim u izreci presude. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 6.450,00 kn.

Županijski sud u Koprivnici je presudom poslovni broj Gž-1560/08 od 2. srpnja 2009. potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog svih razloga propisanih odredbom čl. 385. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troška prema troškovniku uvećano za troškove revizije ili prihvati reviziju i ukine obje nižestupanjske presude te predmet vrati na ponovno suđenje pred drugog suca. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 392. a. ZPP. U obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz vještaka navodeći da je vještak objektivno utvrdio ukupni iznos manjka temeljem provedene obračunate inventure na dan 15. srpnja 2007., a drugostupanjski sud prihvatio je sva činjenična utvrđenja i pravna stajališta prvostupanjskog suda pa je iz razloga obje nižestupanjske presude vidljivo da nižestupanjski sudovi prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti. Drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja glede utvrđenja manjka u D. … tuženika u K. očitovao se i o činjenici da tužitelj nije potpisao inventurni zapisnik te primopredajni zapisnik te pravilno utvrdio da je glede nalaza vještaka tužitelju omogućeno raspravljanje pred sudom, jer je sud pozvao vještaka knjigovodstvene struke Z. M. da se o primjedbama tužitelja na nalaz očituje neposredno na raspravi. Zato ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 2. st. 6. te st. 11. ZPP, niti iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

U sudskom postupku značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, a ne nalaz i mišljenje vještaka kojeg je stranka privatno angažirala kao što je to slučaj u ovom predmetu. Zato činjenica da nižestupanjski sudovi nisu ocijenili nalaz M. M. koju je privatno angažirao tužitelj, a koji se dijelom razlikuje od nalaza vještaka (kojega je sukladno odredbi čl. 251. ZPP odredio prvostupanjski sud), nije bila od odlučnog značaja za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu i ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 261. ZPP, jer je u ovom predmetu sud odredio vještačenje po jednom vještaku.

Revizijskim navodima koji ukazuju na pogrešnu ocjenu izvedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova te navodom da je manjak koji je nastao u poslovnom prostoru tuženika u K. bio utvrđen samo popisom robe prigovara se pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja iz kojeg razloga nije dopušteno izjaviti reviziju kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP.

Revizijski navodi da tuženik nije dokazao razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ne mogu se prihvatiti jer je inventurom provedenom 15. srpnja 2007. u D. ... u K., u kojem je tužitelj radio kao poslovođa, utvrđen manjak u iznosu 148.000,00 kn. Činjenica da su istovremeno provođene tri inventure od tri različite komisije te da tužitelj nije mogao biti prisutan na sve tri inventure odjednom nije važna za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Tužitelj je u svakom slučaju bio nazočan radu jedne od tri komisije koje su radile inventuru, a sve tri komisije su radeći neovisno jedna o drugoj utvrdile da je u D. ... tuženika u K. otkriven manjak u iznosu 148.000,00 kn. Tužitelj nije prigovorio pravilnosti ni jednog od nalaza inventurnih komisija pa niti onoj čiji rad je neposredno pratio. Tužitelj ni u pismenoj izjavi u kojoj je iznio svoju obranu nije osporavao pravilnost provedene inventure pa sve to ukazuje da je u navedenom poslovnom objektu tuženika doista nastao manjak, koju činjenicu tužitelj revizijskim razlozima ne može dovesti u sumnju.

Tuženik je tužitelju omogućio iznošenje obrane te je čak što više njemu i radnici M. H. dao rok od 15 dana da opravdaju manjak što oni nisu uspjeli učiniti osim za neki manji iznos. Zato je pravilno pravno stajalište nižestupanjskih sudova da određeni formalni propusti prilikom provođenja inventure (inventurne liste nisu potpisane na svakoj stranici, na listama su vršeni ispravci i preinake količina bez potpisa onoga tko je ispravke izvršio) nisu bili od utjecaja na utvrđenje krajnjeg rezultata tj. da se radi o znatnom manjku od gotovo 150.000,00 kn koji je nastao u roku od svega par mjeseci od provođenja prethodne inventure na kraju 2006.

Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbu čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03 – dalje: ZR) kada su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tuženiku. Tužitelj je kod tuženika radio na radnom mjestu poslovođe i to više godina, te je kao takav bio odgovoran za materijalno i financijsko poslovanje. Kada je u D. ... tuženika u K., u kojem je tužitelj bio poslovođa utvrđen znatni manjak prilikom inventure u srpnju 2007., a koji tužitelj u roku od 15 dana nije uspio opravdati to predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje i uz uvažavanje svih okolnosti interesa obje ugovorne stranke nastavak radnog odnosa više nije moguć. Tužitelj kao poslovođa odgovara ne samo za propuste koje je on osobno učinio već i za propuste drugih radnika čiji rad je kao poslovođa trebao kontrolirati te zbog toga sama činjenica da tuženik nije utvrdio koliki je doprinos u šteti tužitelja a koliki radnice M. H. koja je u tom diskontu bila zaposlena kao trgovac te da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu i toj radnici ne oslobađa tužitelja od odgovornosti za nastali manjak koji je nastao u D. … tuženika.

Postupak prije otkaza ugovora o radu proveden je zakonito jer je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane, a odluka o otkazu donesena je u roku propisanom odredbom čl. 114. st. 2. ZR te je pravilna ocjena nižestupanjskih sudova da tužbeni zahtjev nije osnovan i to ne samo u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje da otkaz ugovora o radu nije dopušten već i u djelu kojim tužitelj zahtijeva sudski raskid ugovora o radu, naknadu plaće od 1. kolovoza 2007. do 31. svibnja 2008. te naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

Zbog navedenog se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP ovaj sud odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 16. lipnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.