I Kž-114/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 114/09-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sande Janković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. Č. zbog kaznenog djela iz 188. st. 1. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97; broj 27/98; broj 50/00; broj 129/00; broj 51/01; broj 105/04; broj 84/05; broj 71/06 i broj 110/07– u daljnjem tekstu Kazneni zakon), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. studenog 2008. godine, br. K-25/07 , u sjednici održanoj dana 31. ožujka 2009. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Višnje Lončar,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog J. Č. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim optuženi J. Č. što je počinio kazneno djelo iz čl. 188. st. 1. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona te je temeljem čl. 188. st. 1. uz primjenu čl. 57. st. 1. i 4. toč. c/ Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 07. do 23. siječnja 2007. godine. U odnosu na troškove kaznenog postupka optuženik je temeljem čl. 122. st. 1. u svezi s čl. 119. st. 2. to. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku obavezan na dužnost plaćanja troška postupka za provedeno psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 1.300,00 kuna kao i paušalnog iznosa od 800,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi J. Č. po braniteljici A. M., odvjetnici iz D. S., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te

I Kž 114/09-3

pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02. i broj 115/06 – u daljnjem tekstu Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik u svojoj žalbi obrazlaže žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a time objašnjava postojanje i ostalih žalbenih osnova, ne navodeći pri tome u čemu bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno. Međutim, suprotno tvrdnjama istaknutim u žalbi, nije u pravu optuženik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, prvostupanjski sud je izvršio valjanu analizu kako obrane optuženika tako i iskaza oštećene J. C. i to kako sadržaja koji je iznesen pred istražnim sucem tako i sadržaja kazivanja pred raspravnim vijećem. Kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, u odnosu na bitna obilježja kaznenog djela silovanja (radnjom izjednačenom sa spolnim odnošajem) u pokušaju, i optuženik (list 57 spisa) kao i oštećenica (list 75 spisa) suglasno su iskazivali pred istražnim sucem i to kako o prijetnji i sili koju je primijenio oštećenik prema oštećenici, tako i o razlogu te prijetnje (htijenje optuženog da protivno volji oštećenice ugura bočicu u njenu vaginu). Kasnija promjena iskaza optuženika i oštećenice, da je optuženik ovom bočicom samo mahao i prijetio joj u smislu napada na njen tjelesni integritet, bez da bi on bočicu htio ugurati u njenu vaginu, ispravno je analizirana od strane prvostupanjskog suda. Prilikom ove analize, suprotno tvrdnjama iz same žalbe i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja nalazi ispravnom analizu kao ju je izvršio prvostupanjski sud kada je utvrdio da su istiniti i točni u osnovi suglasni iskazi optuženik ai oštećenice kako su navedeni pred istražnim sucem. Upravo iz tih iskaza, a također i pronađenih i fiksiranih tragova na mjestu počinjenja kaznenog djela (pronađene na krevetu i fotodokumentacijom fiksirane ženske bijele gaćice) kako to ispravno zaključuje i prvostupanjski sud, nedvojbeno proizlazi da se u radnjama optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela za koje ga prvostupanjski sud proglašava krivim. Tvrdnja iz žalbe da bi kazivanje optuženika pred istražnim sucem moglo biti rezultat njegove smanjene ubrojivosti te da je upravo oštećenica utjecala na njega da tako iskazuje ovom sudu potpuno je nerazumljiva i nije vidljivo u čemu bi imala uporište. Naime, o takvom slijedu događanja nije iskazivao nitko u postupku, pa je i sada ova tvrdnja iz žalbe hipoteza bez ikakvog oslonca u dokazima.

U odnosu na odluku o kazni prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne činjenice važne za proces individualizacije kazne ispravno ih vrednujući i primjenom odredaba o zakonskom ublažavanju osudio optuženika na minimalnu moguću kaznu zatvora, u koju je uračunao vrijeme provedeno u pritvoru.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1.

I Kž 114/09-3

Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. ožujka 2009. godine.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanda Janković, v. r.

Ana Garačić, v. r.