Rev-990/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 990/1999-2

Gzz 33/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, mr. Olge Jelčić, Gordane Matasić-Špoljarić i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz S., koga zastupa D. C.-B., odvjetnica iz S., protiv tužene Republike Hrvatske (Ministarstvo obrane), koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske sada Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine broj Gž-2461/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine broj II P-1091/97, u sjednici održanoj dana 6. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Utvrđuje se da je Državno odvjetništvo odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti od 26. siječnja 1999. godine broj DOG-30/99.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 11. prosinca 1998. godine broj Gž-2461/98 potvrdio presudu Općinskog suda u Splitu od 28. rujna 1998. godine broj II P-1091/97, kojom je određeno da se mijenja kupoprodajni ugovor od 26. svibnja 1996. godine sklopljen između parničnih stranaka, kojim je tužena prodala, a tužitelj kupio stan u Splitu, stan broj 29 u površini od 78,38 m², stan pod šifrom 54064158012, koji se nalazi u zgradi pod šifrom 0005800040015 izgrađenoj na čkbr. 5041/18 k.o. Split i to u čl. 4. ugovora, tako da umjesto utvrđene cijene treba biti označena cijena 106.756,97 kn, zatim u čl. 4. st. 1. toč. 2., 3. i 4. umjesto utvrđenog udjela treba stajati udio 3.202,71 kn, umjesto utvrđene ukupne svote svih obročnih otplata treba stajati 117.642,72 kn, te umjesto utvrđenih mjesečnih rata treba stajati mjesečna rata od 377,06 kn i u čl. 10. treba biti označena svota od 117.642,72 kn. Ujedno je istom presudom naloženo tuženoj da tužiteljici plati svotu od 4.215,83 kn sa zateznim kamatama od dospjelosti do isplate.

Protiv te presude tužena je izjavila reviziju, kako navodi iz svih razloga iz čl. 385. st. 1. ZPP, a posebno zbog pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji ističe da je pogrješno pravno motrište nižestupanjskih sudova, da je protuustavnost ukinutih odredbi Zakona o prodaji stanova na temelju stanarskog prava postojala prije ukidanja tih odredbi Zakona, dakle već od časa stupanja na snagu toga Zakona. Smatra da ukinuti zakon odnosno zakonska odredba prestaje važiti sa danom objave odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u Narodnim novinama, ako Ustavni sud ne odredi drugi način. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači presude nižestupanjskih sudova, odnosno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. u svezi sa čl. 508. st. 1. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Što se tiče drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP valja reći da revidentica nije navela koje su bitne povrede odredbi ZPP ostvarene i na koji način, već je očito da je razlog za izjavljivanje revizije samo pogrješna primjena materijalnog prava, što proizlazi iz sadržaja revizije, a ne bitne povrede odredbi ZPP.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

U provedenom postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji stana na temelju stanarskog prava, 6. svibnja 1996. godine, broj 13144, s kojim je tužitelj kupio stan, koji se nalazi u Splitu, stan broj 29 na trećem katu, površine 78,38 m², koji je prodala tužena za određenu cijenu, koja je bi trebala biti otplaćena obročno. Predmet tog ugovora je bila i površina od 10,46 m² stambenog prostora bez odobrenog popusta, koja bi površina na neki način bila određena kao višak. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. siječnja 1997. godine ("Narodne novine", broj 11/97) ukinuta je kao protuustavna i odredba čl. 20a. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine", broj 43/92) kojom je propisan način određivanja cijene za otkup tzv. viška stambenog prostora. Ta površina stana koji je bio predmet kupoprodaje između parničnih stranaka je bila 10,42 m².

Revidentica smatra da tužitelj ne može tražiti izmjenu ugovora odnosno pravnog posla, koji je sklopljen na temelju kasnije ukinutih odredaba zakona, a prije, nego što je odluka Ustavnog suda o proglašenju protuustavnih tih odredbi bila objavljena.

Izraženo stajalište revidentice u reviziji nema pravnog uporišta, budući da je Ustavni sud u svojim kasnijim odlukama ("Narodne novine", broj 58/00, 32/01) izrazio stajalište da su ukinute odredbe Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo bile neustavne i prije njegova ukidanja, pa je zbog toga odluku od 29. siječnja 1997. godine potrebno primijeniti i na pravne poslove prije donošenja te odluke, jer ništavost ugovora odnosno pojedinih njegovih odredbi nastaje kada nastanu zakonski razlozi ništavosti.

U ovom slučaju ništavost spornih odredaba ugovora je posljedica protivnosti tih odredaba prisilnim propisima Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, a ta je protivnost, kako je prije rečeno, nastala u času zaključenja samog ugovora.

Zbog toga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev usmjeren na djelomičnu izmjenu odredaba ugovora i vraćanje onoga što je bez osnova tužitelj platio, na što ima pravo prema odredbi čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako ni oni na koje upućuje revizija. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podiglo zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Splitu od 11. prosinca 1998. godine broj Gž-2461/98 broj DOG-30/99, od 26. siječnja 1999. godine. S podneskom od 6. srpnja 2000. godine broj DOG-30/99 Državno odvjetništvo je odustalo od zahtjeva za zaštitu zakonitosti, zbog čega je riješeno kao u izreci rješenja.

U Zagrebu, 6. svibnja 2004. godine.

Predsjednica vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.