Supreme Court dismisses appeal against mandatory detention due to two serious crimes and defendant's age.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a district court's decision to extend his detention. The defendant argued that his youth and the fact that two co-defendants were on bail should exempt him from mandatory pre-trial detention. The court rejected these arguments, noting that the defendant faces two serious crimes carrying long-term imprisonment, making detention mandatory under the Criminal Procedure Act.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. ZKP; čl. 173. st. 3. KZ; čl. 53. st. 2. KZ; When a defendant is charged with multiple serious crimes carrying long-term imprisonment, the court must apply mandatory detention, and the defendant's age or the bail status of co-defendants does not constitute grounds for exemption.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 529/1999-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća, te više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. F. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 4. kolovoza 1999.g. br. K 40/99 (Kv 329/99), u sjednici održanoj 31. kolovoza 1999.g.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba okr. F.M.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor okr. F.M. kojem se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ i dr., a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 102. st. 1. ZKP.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po svom branitelju s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba okrivljenika nije osnovana.
Sadržajno, žalitelj upire na postojanje osobitih okolnosti osobne prirode u svezi okrivljenikove mladosti, kao i činjenicu da se ostala dvojica suokrivljenika brane sa slobode, zbog čega predlaže ukidanje pritvora nakon podignute optužnice, smatrajući da nema zakonskih osnova za obligatorni pritvor.
Suprotno izloženim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, na daljnju osnovanu primjenu pritvora po čl. 102. st. 1. ZKP upućuje podatak da se okrivljeniku podignutom optužnicom stavlja na teret dva kaznena
– 2 –
II Kž 529/1999-3
djala, i to kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. u svezi sa st. 6. KZ, te kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u svezi sa st. 6. KZ, za koja je djela kao zakonski maksimum propisana kazna dugotrajnog zatvora, pa s obzirom na težinu djela koja se ogleda u visini propisane kazne zatvora, pritvor obligatoran, za sada, u nedostatku okolnosti koje bi upućivale na mogućnost izricanja blaže kazne, jer se takvim okolnostima ne može smatrati podatak u svezi mlađe životne dobi okrivljenika (rođen je 1977. godine) kao i način počinjenja djela, a isto tako niti podatak da se dvojica okrivljenika brane sa slobode, kada je u odredbi čl. 53. st. 2. KZ izričito, kroz visinu zaprijećene kazne, unaprijed određeno da se radi o najtežem i najpogibeljnijem obliku ovog kaznenog djela.
Slijedom svega izloženog trebalo je odbiti žalbu okrivljenika te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 31. kolovoza 1999.g.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.
mr. Branko Zmajević, v.r.